Lubenica

Moje mašte djelo

Devedeset prva, ljeto, upeko zvjezdan toliko da je u deset ujutro čak i meni, koja obožavam vrućinu, prevruće. Nekako sam ubijedila babu da i mene povede na pijacu. Pola sata sam joj navodila razloge zbog kojih i ja trebam ići s njom. Imala sam četiri godine i četristo validnih, dječijih argumenata na koje je ona odmahivala glavom. Klela sam se svim i svačim da ću stvarno, ali ono baš stvarno biti dijete za primjer. Toliko sam se uživjela u to da ću biti dobra da sam zamalo to i ispunila. I pristane ona, nevoljko doduše, ali pristanak je pristanak sa svim svojim mogućim dobrim i lošim ishodima. Zaprijetila mi je da me neće nositi ni metar. Stala je kao oficir ispred mene i počela: “Torba mi je ionako preteška. Ima u njoj deset kila. Ako ćeš hodati ideš, a ako nećeš bolje ti je da se sad predomisliš i ostaneš kod kuće. Sa mnom ti ne vrijede suze. Ako ne budeš dobra, ostaviću te u Tuzli pa ti vidi. Stajaćeš sa mnom da ovo rasprodamo i čekaćeš dok sve ne prodam. Kad se budemo vraćale kući možda ti kupim sladoled.” Na sve sam pristala. Ionako sam odlučila da ću po svom kada dođemo u Tuzlu. Tad će biti kasno. Kad se budemo vraćale kući onda ću se izvinjavati. Sve sam ja smislila.

Došle smo na pijacu. Prva stvar koju sam primijetila bile su nekakve ogrlice koje sam željela po svaku cijenu. Babu je bilo sramota koliko sam jaukala i pokušala mi je objasniti da je to hrana, a ne ukras. Prišla je neka žena koja očigledno poznaje babu, pitala čija sam i rekla da sam razmaženo derište. Sa usana mi se omaklo jasno i glasno marš. Čovjek koji je prodavao te ogrlice se glasno nasmijao, pomilovao me po glavi, odmjerio onu što me nazva derištem i poklonio mi ogrlicu. Omotala sam je dvaput i stavila na vrat. Okice su mi se caklile, a suze veoma brzo presušile. Baba je bila ljuta ko ris.

Došle smo do tezge gdje su bile neke žene, babine drugarice. Ona je vadila sireve, kajmak i kupine. Raspričala se s njima kao sa najrođenijima i meni je sav taj razgovor bio dosadan. Čovjek koji je prodavao lubenice na tezgi preko puta me pitao jesam li ja mršnula Bilju. Ponosno rekoh da jesam. Znam da mi ne ginu batine kod kuće, osim ako ne ubijedim babu da me ne kaže roditeljima, ali izgleda da mi je slaba nafaka danas. Čiko mi je odrezao veliki komad lubenice koja se hladila u kanti vode. Tezgi prilazi visoka, mlada žena, kovrdžave kose u dugoj bijeloj haljini i pita pošto su jabuke. One žene među kojima je i moja baba ne skidaju pogled s nje. Prodavač nabaci široki osmijeh, rečenice mu same izlaze iz usta. “Ima jabuka, ih, slatke tako ko ti, rumene…” Teti prijaju njegovi komplimenti. Vrti pramen kose dugim prstima. Primijetila sam da su joj nokti i u ruku i u nogu nalakirani crvenim lakom. Smijala se glasno, a ja sam zagnjurila lice u onaj komad lubenice čiji su mi kraci dosezali do ušiju i posmatrala njih dvoje. Bila sam slipava do laktova sa kojih je kapao sok od lubenice, lice mi je bilo umazano, čak su mi i uši bile mokre. Baba nije podnosila neurednost i bi mi jasno da sam uveliko naorala. Trebala mi je maramica, krpa ma bilo šta da obrišem ovaj cirkus. Niko nije ni gledao u mene. Trgovac je u tom trenutku govorio onoj teti u bijeloj haljini:”Tako mi svega, ista si Jovanka Broz, ista.” Ovo je moja prilika. Bila sam iza Jovanke i bila svjesna njene nepažnje. Ščepala sam rub bijele haljine, obrisala ruke, lice i ispuhala nos začepljen od skorašnjeg plakanja. Okrenula se i prišla onim ženama gdje mi je baba.

Jovanka u bijeloj haljini je kupila jabuke. Udaljavala se od tezge vidno zadovoljna pazarom i komplimentima koji su i tad probijali okvire istine i činjenica i koji su se graničili sa jeftinim laskanjem. Žene su komentarisale sa da joj je bolje da je haljinu oprala nego što je one nokte namazala. I tada je žena ženi bila žena. Kolutale su očima i ustanovile da one više liče na Jovanku Broz nego ona.

Sladoled sam ipak dobila. Bio je to sladoled u onoj loptici. Kapao mi je sa kašikice na majicu iznad one niske bamlje koju sam smatrala ogrlicom jer sam ga morala jesti u hodu. Baba mi je jasno naznačila da me nikad više neće povesti na pijacu, čak ni kad odrastem. Nema veze, jednom je bilo i više nego dovoljno. Odlično sam se provela. Nekad poslije rata sam nabasala na sliku Jovanke Broz. Dugo sam je gledala i tražila bilo kakvu sličnost sa onom tetom u bijeloj haljini sa pijace, ali je nisam našla. Neke Jovanke izgleda samo postoje u komplimentima na pijaci na plus četrdeset u bijeloj haljini dok ja jedem lubenicu.

Henna plus boja za kosu

Prirodna kosa/Henna plus

Ove boje za kosu sam prije viđala u apotekama i nikada se nisam mnogo informisala o njima zato što tada nisam farbala kosu. Kada sam odlučila promijeniti boju kose, imala sam čitavo jedno novo i tržište puno proizvoda o kojima nisam znala skoro ništa osim toga da mijenjaju boju kosi i da većina njih isušuje i oštećuje vlas. Zbog navedenog sam se odlučila za crnu kanu i nakon mnogo muke, kaniranja, dugotrajnog procesa i opšteg nereda u kući, dobila sam željenu boju. Nakon mjesec dana sam imala svijetli izrastak koji sam odlučila tretirati Henna plus crnom farbom koja nosi broj 3. O ovoj farbi nisam našla konkretnu recenziju na internetu i to me potaklo da ja napišem svoje iskustvo.

Proizvođač navodi sljedeće osobine:

• 100% pokrivenost sjedih

• Boji kosu do 3 nijanse svjetlije i 6 tamnije

• Boji, štiti i jača kosu već poslije prvog farbanja

• Obogaćena sa 9 certificiranih organskih sastojaka

• Bez PPD-a i parabena

• Postojanost do 3 mjeseca

• Daje kosi lijep sjaj

• Nježna za kosu i vlasište

• Jedno pakovanje je pogodno za višestruko tretiranje korijena

Trajna boja je formulisana bez dodatka PPD-a i parabena. Suptilni botanički miris je bez alergena, ftalata i mošusnih spojeva.

Sastav:

Rooibos (aspalathus linearis) koji je bogat vitaminima i mineralima, a njeguje kosu sve do vrhova.

Zeleni čaj (camellia sinensis) je snažan antioksidans koji čini kosu čvrstom i daje joj lijep sjaj. Također ublažava iritacije.

Matičnjak (melisse officinalis) – djeluje umirujuće i spriječava iritacije.

Ginseng (panax ginseng) – ginseng ima stimulirajuće i regenerativno djelovanje.

Hmelj (humulus lupulus) – hmelj daje kosi volumen, hidrira te čini kosu mekanom.

Kamilica (matricaria recutita) – kamilica daje kosi prirodan sjaj te je čisti i umiruje. Također ublažava svrbež i iritaciju.

Ružmarin (rosmarinus officinalis) – ružmarin djeluje stimulirajuće na vlasište i njegovu bolju prokrvljenost.

Ekstrakt sjemenki suncokreta (helianthus annuus) – štiti strukturu i boju kose od ispiranja i UV zraka.

Moje iskustvo:

Moja kosa je veoma duga i to zahtijeva posebnu njegu. Duga kosa je sklona isušivanju i veoma je teško pronaći odgovarajuće boje za kosu koje, osim što podare željenu nijansu, ne oštete kosu. Henna plus boju za kosu koristim za farbanje izrasta već dvije godine zato sto je moja kosa, kao što sam već napisala, kanirana. Na taj način sam dobila željenu crnu boju kose, a farbanje izrasta kanom je dosta dangubno i mora se farbati na sedmičnom nivou što smatram napornim i dangubnim. Jednom mjesečno farbam izrast stoga mi je bitno da štetni sastojci iz farbi ne dolaze u kontakt sa tjemenom jer je opšte poznato da se na taj način veoma lako nađu u krvotoku preko kože glave i dobra su podloga za mnoga oboljenja. Kada je zdravlje u pitanju nikad ne rizikujem i veoma sam probirljiva u pogledu sastojaka. Kosa i zdravlje su nešto na čemu nikad ne štedim.

Ljubavlju prema ovim bojama sam zarazila i mamu koja ima kratku, tanku kosu sa mnogo sijedih vlasi. Ova boja prekriva sijede vlasi, oblaže dlaku jer joj je kana glavni sastojak i čini dlaku debljom, a cjelokupnu kosu punijom i bogatijom. Nisam primijetila da se brzo ispire, ali savjetujem da u ovu boju dodate par kapi aromatičnog ulja smilja jer to produžava trajanje boji i sprečava prijevremeno ispiranje. Da razbijem i jedan mit u pogledu kane. Kana ne isusuje kosu, ali zahtijeva posebno tretiranje. Hemijske farbe se bolje primaju na prljavu kosu dok se kod Henna plus farbi koje sadrže kanu zahtijeva čista i suha kosa. Preporučujem da pranje prije farbanja ovom bojom završite proteinskom maskom za kosu kao i pranje nakon nanošenja boje. U tom slučaju sve blagodati ove boje dođu do izražaja, a kosi se vrati izgubljeni kreatin i kolagen. Ova boja ne oštećuje kosu i spas je za sve dugokose poput mene.

Preljev za kosu sa Henna plus bojom

Pomiješajte trećinu farbe i trećinu razvijača koji dobijete uz boju. Dodajte četiri velike kašike šampona po vašem izboru i 50 ml mlake vode (najbolje destilovane). Ovu smjesu dobro promiješajte i uspite u bočicu sa špricom. Na opranu i mokru kosu našpricajte ovaj preljev i držite 30 minuta. Ovo je odličan način da dobijete jednu nijansu tamniju kosu odnosno da tonirate kosu, dobijete volumen, deblju dlaku i sjajniju kosu. Ovako urađen preljev traje mjesec dana, ispire se postupno i posebno je pogodan za one koji ne žele da se trajno ofarbaju.

I za kraj jedina zamjerka ovoj boji je malo veća cijena, ali kao što sam napisala, vrijedi. Kosa je ipak nešto što nosimo svaki dan i svako ulaganje se prema mom mišljenju isplati.

E moj Gršo, ti bez matere i oca postade insan,a ja pored oba živa roditelja hajvan

Majka mu je umrla kada je imao osam godina, a otac četri godine nakon nje. Bez roditelja i jasnih životnih putokaza sa krvoločnom sudbinom ostade jedan dvanasetogodišnjak sam na svijetu. Gotovo svaka priča koja počne ovako obećava sigurnu stramputicu, poročan život, koju kapljicu više, razne sukobe sa zakonom i rđav karakter koji je problem i vlasniku karaktera i svima oko njega. Moj dvanaestogodišnjak je i ovaj put izuzetak i postao je sve suprotno. Radio je naporno, pridobio naklonost i ljubav čak i onih prijekih ljudi koje bih ja bez bismile poslala u tri lijepe pa puklo kud puklo. Bio je cijenjen po vrsnom majstorluku, blagoj naravi i onoj prostoj dobroti kojom se nikad nije hvalio i koja se po njemu uvijek podrazumijevala. Oženio se, dobio djecu i mene kao prvo unuče, otišao u penziju, a dvedest godina nakon penzije i na onaj svijet. I ne treba mi godišnjica njegove smrti u februaru ni njegov rođendan u martu ni Uskrs u aprilu da bih ga se sjetila. On je tu u mislima i pričama svaki dan. Ponekad u osmijehu, ponekad u suzama, zavisi na koju me stranu srce odvuče tog dana.

Naš narod vjeruje da dijete poprima osobine krštenog kuma. Jedan čovjek je pokumio mog djeda upravo radi toga i kad god je dolazio u goste ponavljao je priču koju smo slušali pažljivo iako smo znali ishod:”Moj Gršune, porodi mi se žena. Znaš ti kakav sam ja. Malo me pokvarili moji parama, malo društvo, a malo sam se sam pokvario. Kad zađeš u godine, to si što si. Star se konj ne uči jahanju. I kontam kad sam ja već hajvan kakav jesam, de da mi dijete bude eto tako ko ti. I tako smo ja i ti Gršo, postali kumovi. Kad ti kažem svako ko te pokumio, pokumio te jer je htio da mu dijete bude ko ti. Ko kaže suprotno laže, obraza mi. A i kud ćeš većeg poštovanja od toga.” Popi kumašin čašicu naiskap, obliza usne, nasu sebi još jednu iz servisa i nastavi:” Raste ono moje maksumče, pa po liku sve liči na mater, a po ponašanju na mene. To se od malena svađa, ubi drugu djecu, šta je sve pripetih krava pustio i šta je zijana napravio dok nije pošo u školu, a kad je pošo u školu još gori posto. Pokojnu Antinicu je do ludila dovodio svojim djelima. Reče mi Antinica u jednoj svađi da od zla roda ne treba ni poroda. Za srce me ujela. Isti ja posto. Od batina postajo još gori. Propušio se, propio i prokurvo čim mu se ukazala prva dlaka na bradi. Moj Gršo, ti bez matere i oca posto insan, ja sa oba živa roditelja hajvan. Eto šta ti je život. Ženu sam krivio godinama što nam je sin isti ja, a ako ne i gori. Šta sam svađa u kući tim krivnjama ja napravio ni Trobog mi neće oprostit. Al mi drago što smo kumovi.” Bila nam je zanimljiva iskrenost ovog kuma hajvana i njemačke čokolade koje je donosio nama unučadima. Mi smo shvatili da je kumu lijepo biti hajvan i da on ustvari i ne želi to da promijeni, ali zna kako je ostalima s njim pa nije htio sa sinom prolaziti sve ono što su ostali prošli s njim.

Penzija koja je došla nakon rata, djedu nije teško pala jer je on imao milion mini ciljeva koji su zahtijevali rad, red i disciplinu. Proširio je svoj stočni fond, sve oko kuće je blistalo, radio je privatno i upoznavao nove ljude, činio je mala čudesa u građevinskom smislu i ljudi kojima je radio su bili prezadovoljni. Sa penzijom se polako u život uvlačila i starost, a sa starošću se na srce nakačila valvularna bolest od koje je srce nepravilno poskakivalo u predjelu grudi gdje je radno odijelo imalo onaj veliki džep u kojem je djed imao grafitnu olovku i metar. Pritisak je postajao visočiji, djed sve niži i niži, krv gušća, a mrene su nastanile oči. Zdravstvena knjižica se u rukama češće držala nego šolja kafe u kojoj je plutao vareni kajmak, a doktora smo viđali često kao i ukućane. U našoj ambulanti su se svi međusobno poznavali, a djed je uvijek pitao ostale šta ima. Odgovor na to pitanje je djedu pružao sasvim dovoljno informacija i nikad nije navaljivao na ljude sa namjerom da sazna njihov razlog posjete ambulanti. Znam da mu je bilo drago što idem s njim doktoru i što ne mora sam prolaziti kroz naš cirkus od zdrvastvenog sistema.

Baba je za razliku od njega bila zdrava i nikad nije ni vidjela ambulantu iznutra. Jednom prilikom ga je porodični doktor pitao:” Djede, jel ti živa baba?” Djed ga je ošinuo pogledom i rekao:” Šta je tebi doktore, ja sam trideset sedmo godište, otkud meni baba, bolan ne bio, ja nijedne babe nisam zapamtio, ni sa majčine ni sa očeve strane.” Mene je obuzeo smijeh koji nisam mogla savladati, a doktor je preformulisao pitanje u: “Jel ti žena živa?” I nadživjela je baba djeda. Još uvijek nema kartona u ambulanti. Skoro je u posjeti bio onaj kum, pio naiskap rakiju za djedovu dušu i opet pričao onu priču o kumstvu, sinu koji je ko zla para i djedovoj dobroti. Baba je rekla:” Da me je barem jednom izdalego, da mi je barem jednom opsovo mater, lakše bi ga prebolila.” Obadvoje pogledaše u djedovu sliku na zidu i uzdahnuše.

Opsuj k’o muško!

Nakon završene srednje saobraćajne otišao je u vojsku, iz vojske je sjeo za volan onog velikog kamiona i obišao na taj način Jugu uzduž i poprijeko. Napojio je oči svim ljepotama, ali ostao željan mekanog kreveta, podvarenog toplog mlijeka, kafe sa žara, igranki i svega onog što ispunjava dušu jednom momčiću njegovih godina. Sve je ovo ostao sam sebi dužan. Naučio je slobodu napamet i tačno je znao kad i koga treba u putu šta pitati da ne skita. I što je više kilometara ostajalo iza njega sve je bio bliži drhtavici nostalgije. Svaki slobodan vikend je uvijek provodio u rodnom kraju i pričao o planinskim prevojima naoštrenim crnogoričnim drvećem, stavljanju lanaca na kamion, sudarima, stoperima i svim zgodama i nezgodama koje su njega ili nekog mu kolegu zadesile usput. Sva ova iskustva su ga činila zanimljivim sagovornikom i ljudi su ga rado slušali pa poslije to dalje prepričavali, dodavali i oduzimali riječi svim tim zbivanjima. Jednog vikenda je upoznao Tanju i odlučio zbog te nježne pojave u obliku žene ostaviti i kamion i puteve i planine. Položio je za autobus, vozio samo lokalne linije i uveseljavao putnike svojim anegdotama iz kamiondžijskih dana.

Oženio je Tanju. Uselili su se na drugi sprat roditeljske kuće. Samo jedna soba je bila opremljena. Prijatelji su im shodno skromnim primanjima poklonili ono najpreče pa su imali lijep stoljnjak, šolje za kafu, džezvu, tanjire i čaše. Bila je ta sobica puna ljubavi i dobrodošlice. Jednog dana je došao i dajdža iz Njemačke i dao onu plavu njemačku stotku na kojoj je bila napucana Klara Šuman u čašu. Tanja je stidljivo izrazila želju da kupe od tog novca peglu. Njegova majka je samo odmahnula rukom kada je to čula i već lagano počela odmjeravati onu što joj preote sina. I kupiše peglu i produžno kablo bijele boje. To im je bila prva zajednička imovina ne računajući poklone jer pokloni ionako nisu imovina već materijalizovana ljubav. Sada su bez problema mogli koristiti i električni šporet kojim se nisu mogli služiti jer je utičnica bila iza trosjeda, a soba mala za drugačiji raspored. Kupio je Aco Tanji za rođendan kasetu Crvene Jabuke i nju su držali u autu jer nisu imali radio u sobi. Kasete su tad bile nekih desetak maraka i predstavljale jedan od skupljih poklona jer si za to mogao kupiti pola kilograma kafe, cigare, litar ulja i čokoladu plus žvaku kusura. Okilaviš noseći cenera pretvorenog u stvari. Tanja se crvenila od ljubavi kao ona jabuka sa omota i pjevušila tihano u vožnji. Svekrva se uvijek žalila na muziku i insistirala da sjedi naprijed kada se vozi s njima. Smetali su joj ti momenti sreće. Osjećala se zakinutom. Tanja je znala da svekrvi nikad neće biti dobra, ali Aco ju je razuvjeravao. Niko ionako svoju majku ne gleda objektivno.

Bili su njih dvoje vrijedni i poslije posla su radili u svojoj bašti iza kuće, kuhali i družili se sa mnogobrojnim prijateljima. Tanja je bila uvijek tihana i blaga, a Aco galamdžija mekog srca kojeg huja prođe nakon prvog sastavljenog je i be. Imala je i ona jednu manu koja se i ne može baš nazvati manom, ali da je stvarala neugodnost, stvarala je. Kada njih dvoje krenu negdje u goste, na pola puta negdje između treće i četvrte preslušane pjesme sa one rođendanske kasete, Tanja bi počela da se trese i znoji, razmišlja o onom šporetu i pegli, nije sigurna da li ih je isključila, da li ih je uopšte uključivala, paniči, jauče, a kako tad nisu postojali mobiteli nije imala koga ni nazvati da provjeri gori li im kuća i puši li im se iz one jedne sobe. A i da su bili mobiteli svekrva bi joj rado šta potpalila da je napravi neodgovornom. Aco okrene auto i vrate se kući da provjere. Uvijek su zbog toga kasnili i na slave i na sahrane. I uvijek se ispostavi da je uzbuna bila lažna. I uvijek svekrva po selu razlije jezikom svakakve priče radi toga. Čak je izmislila da je Tanja išla u specijalnu školu. I ovo je došlo do Tanje koja je gorko zajecala u onoj maloj sobici u koju se ulazi iz neizmalterisanog hodničića. Bilo je još priča i bilo je još suza. Priče bile pred narodom, suze sakrivene od naroda.

Bili su pozvani tog ljeta kod vjenčanog kuma na babine. I kako Aci bi muka zbog panike oko požara zamišljenog u Tamarinoj glavi, on spakuje peglu i produžno kablo i stavi u gepek, a poklone na zadnje sjedište. Opet se Tanja sjeti pegle i nastade frka, a on se nasmija i reče kako ih je ponio. Ona odahnu i reče mu da je sretna jer ga ima. Babine su prošle i veselo društvance se rasipalo pa su i oni odlučili da krenu. Dočekalo ih je obijeno auto i rupa tamo gdje je kasetofon. Pljuštale su psovke iz Acinih usta, a ona mu nije htjela pristajati na muku. Stigli su pred kuću, a Tanja se sjeti pegle i kabla. Brže bolje otvori gepek i kako vidje da je i on prazan, poče sastavljati je i be bolje nego njegove bivše kolege kamiondžije. Izađe i Acina majka kada je čula da se neka žena dere na njenog sina. Spazi svoju snahu i ostade u čudu. Onako mirna ženica postade legura prostakluka i ljutine tu pred svekrvinim očima. Između je i be ubaci i svekrvu i specijalnu školu i majku joj seljačku dernu iz sveg glasa. Ličilo je to na liturgiju i na ders, bilo duže od onog produžnog kabla, puno raznoraznih psovki koje nisu uspjele izaći mirno kroz one suze što se sljevaše niz obraze od prvog dana braka. Niko ni da zucne osim svekra koji obeća snajki novu, novcatu peglu jer je konačno opsovala onoj njegovoj jezičari k’o muško. Aco se sakri iza majkine suknje po prvi put u životu i tu razmisli gdje da nabavi pare za produžno kablo. A svekrva se prekrsti i jedva preživi sve zaslužene psovke koje su se čule čak do specijalne škole. Ponekad nam je potrebna osoba sa strane pa makar i u vidu lopova da nam malo usmjeri jezičke aktivnosti i otključa suze zaključane poštovanjem.

Roditelji manipulatori

I ovo je itekako moguće. I veoma bolno. Porodica je ponekad pravi rasadnik nesigurnosti koje od malena roditelji usađuju u našu psihu i koje na plećima nosimo čitav život. Četvrta božija zapovijed je posvećena upravo roditeljima i glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. O drugoj strani poštovanja se rijetko govori. Većina ljudi smatra da roditelji djetetu misle i žele samo najbolje. Podrazumijeva se da roditelji, pogotovo majka, vole svoje dijete i ta ljubav se ne dovodi u pitanje. Roditelj je jedini iskren prijatelj. Samo se na roditelje uvijek možemo osloniti. Dali su nam život. Žrtvovali su se za nas. Ovakvih floskula znam još milion i svakog ko se požali na roditelje bombarduju njima. Druga strana medalje su domovi za nezbrinutu djecu u kojima su štićenici i djeca koja imaju oba živa roditelja. Ovoj mračnoj strani medalje pripadaju i djeca koju roditelji ostave drugim članovima porodice na skrb odnosno na milost i nemilost. Da svaki roditelj voli svoje dijete ove mračne strane medalje ne bi bilo. U međuprostoru su djeca pod raznim uticajima. Ta djeca imaju porodicu, ali u porodici vladaju nasilje, poroci, manipulacija i sve ono se može svrstati u patološke uvjete. Ta djeca su između svaki roditelj voli svoje dijete i očite neljubavi za koju ga uvjeravaju riječima da ne postoji, a djelima da itekako postoji.

Roditelji umiju da budu itekakvi manipulatori i predstavljaju jednu od najopasnijih kategorija jer svoj objekat manipulacije od malena kroje i kreiraju. Ovu prednost ostale vrste manipulatora ne posjeduju. Oni djecu ne odgajaju već dresiraju. U ovome prednjači jedan roditelj koji je dominantniji i prodorniji. Ako imaju više od jednog djeteta onda se dešava da je jedno dijete objekat manipulacije, a drugo miljenik. Najopasnija potkategorija su razvedeni roditelji od koji se jedan smatra zakinutim i preko djeteta manipulacijom pokušava da povrijedi drugu stranu. Korist koju roditelji ostvaruju na ovaj način može biti višestruka.

  • Vaša majka se posvađala sa prijateljicom. Kriva je, ali ne želi da se izvine prijateljici. Zabrani vam da tu tetu pozdravite kada je vidite, a ako čuje da ste je pozdravili vidjećete Boga svog. Ovo važi za sve ljude s kojima ona nije u dobrim odnosima. U suštini, njen neprijatelj je ujedno i vaš neprijatelj. Obrnuto se ne računa. Kada se vi s nekim posvađate bez obzira koliko bili u pravu, okarakterisaće vas kao kavgadžiju, svađalicu i osobu koja ne zna povući ručnu kada treba. Kada joj se nekad u budućnosti pokušate suprostaviti zbog nečega, nabiće vam na nos da ste afirmisana svađalica i da to kod nje ne prolazi.
  • Vrednuje vas po kriteriju najgore ocjene. Ako iz matematike imate tojku, a iz svih ostalih predmeta petice, fokusiraće se samo na tu trojku i sve vaše kvalitete popljuvati. Kada odrastete slijedi vas isti kriterij. U očima drugih ovo je sasvim normalno i djeluje kao roditeljski savjetodavno sa najboljim namjerama, ali opisana metodologija samo hrani naše nesigurnosti koje postaju rupa bez dna. Da biste barem malo smanjili ovu rupu, vi se trudite na sve moguće načine fascinirati ovog manipulatora tako što dajete i više od svog maksimuma i oni to perfidno iskorištavaju.
  • Porede vas sa drugima samo na vašu štetu. Nikad neće reći bravo što ne konzumiraš cigarete kao Maid, ali kad Maid položi ispit, a ti padneš reći će:”A kako je Maid mogao položiti ispit” i odmah ti staviti do znanja da si glup i nesposoban.
  • Vrijeđaju sve ono što volite i pokušavaju od vas napraviti nekog neostvarenog sebe. Moju drugaricu je mama bukvalno natjerala da upiše medicinsku jer je njenoj mami bila želja da ona ostvari njene snove, a ne da živi u skladu sa svojim željama. I danas dan ta djevojka radi posao koji mrzi.
  • Ovo je jedna od najstarijih manipulatorskih priča iz roditeljske režije. Dolazi vaš otac iz šume. Radio čitav dan, izuo se ispred vrata, skinuo čarape i nije ga briga za nered koji je napravio. Piljevine je unio i u kuću. Majka njemu neće reći ni riječ da bi izbjegla svađu, ali će kćerku itekako ubijediti da je to njena sramota jer je ona curica, a zadatak curice je da sve blista. Ako ko naiđe i vidi sve ovo, o njoj će misliti da nije vrijedna i da je prljava. Ovim je majka injektirala kćerki osjećaj sramote i omču tuđeg mišljenja od malena, a ujedno i sebe rasteretila dodatnih obaveza i eventualnih svađa. Teret prenesene sramote stvara pritisak koji podložno je tlo za manipulaciju. Iako su se vremena promijenila, manipulacija prenosa sramote je malo modifikovana, ali i dalje prisutna.
  • Kada se dijete (osoba) požali na nešto što mu smeta kod roditelja, roditelji odmah zauzimaju stav žrtve. Uslijedi taktika “mi smo te rodili, odgajali, školovali, hranili, oblačili, dali ti krov nad glavom, a ti tako!” Na ovaj način izazovu osjećaj krivice, udalje se glatko od osnovanih žalbi i daju djetetu epitet nezahvane osobe. Nakon ovog slijedi napad koji dotuče. Kažu djetetu da je labilno, slabo, osjetljivo kao WC papir i pičkica. Ove riječi zvuče strašno i kada se čitaju, a kamoli kada izlaze iz usta onih koji vas kao vole.
  • Svađa između roditelja je sasvim normalna stvar i nije problem ako dreka i ružne riječi odzvanjaju čitavom ulicom. Može se tu naći i koji leteći tanjir. Ali ako se vi, bez obzira koliko imate godina i razloga, derete i svađate s njima jer stvarno nemate drugi način da riješite problem, oni vas naprave nenormalnim i budalom. U sekundi postanete toliki divljak da biste vrlo lako mogli naći kao model za lovački kalendar. Pominju bruku i sramotu koju izazivate jer komšije sve čuju. Govore da vam fali samo ludačka košulja. Govore kako vam je opet došla luda. Na ovaj način stvaraju osobu koja se kasnije u životu neće smjeti zauzeti za sebe.
  • Najopasnija kategorija roditelja je ona koja djecu dijeli na dijete žrtva i dijete miljenik. Kroz historiju je opšte poznato da su muška djeca bila privilegovanija, naročito zbog podjele poslova na muške i ženske. Ova razlika se danas ne primijeti u tolikoj mjeri. U situacijama kada je očito da roditelji favorizuju jedno dijete, a kada se ovo drugo pobuni zbog toga, ubijede ga da je ljubomorno kao pas i da bezveze mrzi brata ili sestru. Ljubomorom nazivaju opravdanu reakciju na nepravdu. Jedno dijete radi kućne poslove i kada zamoli drugo dijete za neku banalnu pomoć roditelj mu kaže:” Jesi li ti sposoban išta sam uraditi? Ima li ijedna stvar na svijetu u kojoj nećeš trebati pomagače? Ako ti je mrsko ostavi!” Ako ostaviš tek onda nastaje problem. I ne, nije istina da svi roditelji svu djecu uvijek vole isto. Ovom rečenicom oni djeci iskrive sliku stvarnosti i njihova jasna viđenja nepravde okarakterišu kao umišljanje.
  • Ako dijete miljenik uradi neku glupost slijedi čitanje liturgije u množini. Na ovaj način dio krivice svaljuju i na žrtvenika. Često se zna desiti da i žrtvenik usput dobije dio batina. A ako dijete žrtvenik napravi tu glupost onda stavljaju do znanja da miljenik to nikad ne bi uradio i na taj način se greška udupla, a miljenik se još i nagradi jer je bio dobar.
  • Postoje roditelji koji krive djecu ako se razbole. Donio si gripu, grlo te boli jer si pio kolu (ako kažeš da nisi reći će da lažeš), šta se družiš sa bolesnom djecom, to ti je sve jer nisi oblačio čarape (a oblačio si)…Ovo je jedan od najstrašnijih metoda manipulacije i svaka gripa će više oslabiti psihu nego imunitet. Nabiće djetetu na nos tablete koje su kupili, čekanje kod doktora i svaku kap čaja. A kada se roditelj maniplulator razboli, dijete ga mora služiti, usađuju djetetu krivicu da je ono donijelo gripu, preuveličavaju simptome i bahate se. Ovaj tip roditelja pojačava manipulaciju sa godinama i starošću.
  • Postoje roditelji koji namjerno guraju djecu u neugodne situacije da bi sebe spasili te iste neugodnosti. Poznavala sam osobu koja je uvijek slala djecu da posuđuju novac. Vidjelo se na djeci da im je neugodno, ali da je ta neugodnost ugodnija od teških riječi ili čak i batina koje bi im roditelj servirali ako ne bi išli posuditi novac. Ako bi se djeca pobunila, osim teških riječi i batina, često bi slušali:”A hoćeš jesti? Zar ja sve moram? Ja ću crkavati da vratim novac, a tebi teško otići po njega, zar te nije sramota?”
  • Roditelji manipulatori nameću djeci s kim će se družiti. Majka nameće kćerku svoje prijateljice ili djecu bogatijih upravo zbog eventualne koristi nekad u budućnosti. Često se dešava da se ovakva selekcija djece vidi na dječijim rođendanima.
  • Jednom sam čula kako je mojoj osmogodišnjoj drugarici njen otac rekao da je kurva. Oni nisu shvatili da sam to čula. Nakon par dana je govorio prijateljima da je ona njegova mezimica, da joj želi kupiti papagaje, ali nije siguran da li je ona dovoljno odgovorna za te životinje. Manipulatori ove vrste uvijek u očima drugih žele izgledati kao dobrice. Ta djevojčica je pred drugima pokušavala dobiti ljubavi od tate koju joj nije davao kada nema publike i na taj način davala validan kredibilitet dobrog tate svome manipulatoru.
  • Roditelju manipulatoru ste vječiti dužnik. Oni ne znaju za NE. Majčino mlijeko koje ste podojili ćete isplaćivati dok su živi. Oni okom, vi skokom. Ovo može uzrokovati velike probleme kada dijete odraste, osamostali se i stupi u bračnu zajednicu. Ne očekujte da će vaš muž/žena trpiti manipulatora i ovdje se žrtva nađe između dvije vatre. Kada roditelji manipulatori vama trebaju učiniti neku uslugu, prvo vam slijedi opširna lekcija. Često puta će se izvačiti na godine, nedostatak vremena i vašu nesposobnost. Biće vam krivo što se uopšte i pitali. Na ovaj način vam zatvaraju vrata uslužnosti i znate šta vas čeka u budućnosti kada dođete sa molbom. Na taj način štede sebe.
  • Kad oni pogriješe, ljudski je griješiti. Kada dijete pogriješi, čekaju ga uvrede, zvocanje i nabrajanje svih prethodnih grešaka. Zbog svega navedenog, djeca i kada odrastu imaju strah početi bilo šta novo jer se boje grešaka i nikad ne iskoriste svoje potencijale upravo zbog toga što im niko nije rekao da “ljudski je griješiti” obuhvata sve ljude pa i njih.
  • Ako roditelj manipulator ima loš dan, dijete će imati najgori dan u životu. A ako ima lijep dan onda će vas prigrliti, ohrabriti, izvući iz vas ono što mu treba i napasti vas time prvom prilikom. Opasno je kada se tinejdžer povjeri roditelju manipulatoru jer se manipulatori najviše igraju sa osjećanjima koja su u ovim godinama najlabavija karika.
  • Roditelj manipulator od djece pokušava saznati i stvari koje ga se ne tiču (npr. životne situacije njegovih drugara) pa će na osnovu njih uljepšavati život svog djeteta. Treba tebi Milanov otac koji sve pare popije, a ne ja koji se žrtvujem da bi ti imao šta jesti. Ovim primjerom roditelj sebi podigne vrijednost poredeći se sa najgorom kategorijom i vješto izmanipuliše dijete koje treba biti zahvalno jer ima šta jesti.
  • Razvod je pravo leglo raznih oblika manipulacije. Roditelj manipulator je spreman na sve da povrijedi i drugu stranu i sve osobe koje svrsta u drugu stranu. Služi se lažima, podmićivanjem djeteta i prijetnjama. Dijete ne smije izraziti svoja osjećanja i biva zakinuto za čitavu ljubav i pažnju jednog roditelja i njegove porodice i sve ih mora mrziti po naređenju. Ovaj tip roditelja vas natjera da kažete NE drugoj strani, ali na taj način kao da je to NE ustvari izraz vaše volje. Falsifikuju događaje, izvrću činjenice i sve predstavljaju gorim nego što je ustvari bilo. Uz pomoć djece od druge strane iznuđuju novac ili bilo koju vrstu koristi.

Opisano predstavlja samo neke segmente roditeljske manipulacije. Roditelji ne smatraju da rade nešto loše. Oni smatraju da su djeca njihovo privatno vlasništvo jer su ih rodili, ulagali u njih i othranili. Njihovo mišljenje je da im dijete duguje život. Veoma je teško dati adekvatan savjet osobi koja je dijete manipulatora bez obzira na to koliko ima godina. Ovo su odnosi koje ne možete izbjeći i zbog toga manipulator ove vrste ima ima previše prostora za djelovanje. Ako ste već prepoznali manipulatora u roditelju onda vam jedino preostaje da se zauzmete za sebe i da ne vjerujete ni riječ kada vas kritikuje, vrijeđa i omalovažava. Sve to niste vi! Oni imaju moć samo onda kada im vjerujete. Kada dijete nasilnika ili manipulatora odraste, u većini slučajeva pati od poremećaja pomjerene percepcije i sve loše stvari kompenzuje dobrim stvarima koje preuveličava. Svoje tlačitelje ne mrzi već ih smatra herojima, dodvorava im se, opravdava ih na sve moguće načine, obasipa ih pažnjom i poklonima, idealizuje prošlost i potiskuje bol. Potisnuta bol ne nestaje već se konvertira i raste na drugom mjestu. Pomjerena percepcija i njeni plodovi su životni regres roditeljima manipulatorima. Posljedice svega navedenog se prenose i na druge odnose i žrtva zauvijek ostaje željna ljubavi, podrške i sigurnosti bez obzira na godine, stepen obrazovanja i status.

Manipulator reciprociteta

Ovo je jedna od meni najzanimljiviji kategorija manipulatora. Manipulator ovog kalibra ima zanimljive stavove tipa- TI MENI, JA TEBI ili ČIST RAČUN, DUGA LJUBAV. Ističe ih u svakom razgovoru i preuveličava svoje poštenje. Ovi stavovi na prvi pogled izgledaju fer i pošteno, ali problem nastaje kod njihove primjene u praksi zato što manipulator ima svoj kalkulator koji, zamislite samo, nikad ne računa ni pravedno ni u vašu korist. Iako vam ova vrsta manipulatora izgleda potpuno bezazleno, oni su tu čisto radi koristi i ne, nisu bezazleni. Jedini motiv im je koristoljublje, a kada ih prokljujete okarakterisaće vas kao ciciju kojoj je lakše iščupati zdrav zub nego marku i pokušaće svoje osobine prišiti vama. U nastavku slijede primjeri na osnovu kojih ćete prepoznati opisani tip manipulatora.

  • Lanu je zamolila rodica koja je tek kupila stan da ga očisti kada majstori završe radove. Platiće joj naravno. Ostavila je samo adresu, ključeve i svoje povjerenje. Nije rekla kakvi su majstorski radovi u pitanju, od sredstava za čišćenje nije dala ništa, stvari koje se već nalaze u stanu nije pomenula, broj prozora i kvadraturu stana je prešutala kao nebitan podatak. Djevojci je potreban novac jer je student i pretpostavljala je fer plaćanje nakon završenog posla. Lana je vidjela kakvo je stanje, donijela svoja sredstva za čišćenje, pozvala drugaricu da joj pomogne pa će dobru zaradu podijeliti na jednake dijelove. Nakon završenog posla koji je trajao dva dana rodica joj je kod mame ostavila 30 KM. Lakše je nekoga poniziti preko posrednika, u ovom slučaju mame koja je tu kao poštar koji u neznanju prenese poniženje. Ako bi se Lana kojim slučajem pobunila, rodica bi je napala da je koristoljubiva, da precjenjuje svoj rad, da bi ona za poslove čistačice direktorsku platu, da je znala da će biti ovako nekog drugog bi angažovala… I šta će jadna Lana nego pustiti budalu, ne svađati se i bolje paziti sljedeći put. E to i jeste problem. Svi mi puštamo budale, a ustvari smo mi budale upravo zbog toga. Tako manipulatori profitiraju na “pusti budalu, znaš kakva je”.
  • Aljoša živi u Švicarskoj. Njegov komšija je čuo da ima neka prodavnica bijele tehnike u kojoj svakog 31. ima popust od 50 % na svaki artikl i zamolio Aljošu da mu kupi televizor. Priču je maksimalno nakitio i toliko se ulizivao da ga Aljoša naprosto nije imao srca odbiti. Aljoša mu je rekao da je ta prodavnica udaljena 80 kilometara od njega. Komšija se odmah vadio na to da su kod njih putevi odlični, da on posjeduje auto i da je to blizu ako se uzme u obzir da je dio puta autoput. Aljoša izračunao da nema svaki mjesec 31 dan pa je morao uzeti slobodan dan (na konto godišnjeg) najbližeg 31. u kalendaru, nasuti goriva, uputiti se do prodavnice jako rano jer je taj dan gužvetina, kupiti televizor, vratiti se kući, organizovati prevoz televizora za Bosnu, izaći ranije s posla, prevaliti još petnaest kilometara do stanice gdje staje autobus po kojem bi poslao televizor i još petnaest kilometara povratka u stan. Televizor dolazi u Bosnu, komšija plaća prevoz televizora, a televizor će isplatiti kada Aljo dođe na godišnji. Aljoša došao u Bosnu, komšija platio televizor, a Aljoša ga pita da mu zamijeni stotinjak komada crijepa. Komšija vrednuje svoj rad i naplati veruganje po krovu i redanje crijepa 10 KM. Televizor je platio. Čist račun, duga ljubav. A onih 190 kilometara, jedan dan godišnjeg manje, gorivo? Na tim stavkama vas manipulatori okupaju.
  • Žele uslugu od vas računajući na to da im nećete naplatiti jer ste rodbina. Ovim vidom je najviše pogođena rodbina iz inostranstva za koju se pretpostavlja da ima novac i da stvarno neće osiromašiti za pedesetak eura. Od rodbine se traže sitnice poput odjeće (više jeftinijih komada), parfem koji ne možete naći ovdje, a internet trgovina nesigurna ili lijekovi koji se mogu dobiti bez recepta. Manipulator nudi novac, a igra na kartu poklona. I dobije to kako poklon. Ali da poklon ne bude poklon, utrpa im teglu meda i litar rakije koji skupa koštaju kao četvrtina onog što je tražio.
  • Puni ste piljevine i da takvi ne idete na benzinsku pumpu, komšija vam posudi litar goriva za motorku jer vam još samo toliko fali da izrežete posljednju turu drva. Ne dozvoljava da mu vratite jer pobogu to je samo litar goriva i komšije ste. Ko će kome nego svoj svome? Za desetak dana vas zove da mu pomognete u šumi i tu zaginete pola dana nosajući metarice uzbrdo i tovareći drva. I sve to za dvije marke i četrdeset feninga? Skup vam onaj litar goriva. Pazite samo da ga ne odradite više puta.
  • Znate onaj princip vječitog duga? Milan vam posudio brusilicu marke Bosh koju mu je donio badžo iz Njemačke. Dokazano da stvari kupljene u inostranstvu nešto vrijede. Brusilica je polovna, badžo je maznuo na baušteli, ali nebitno švapska je. Vi je koristili pet minuta i tu počinje manipulacija. Kad god šta zapne Miletu, a da vi to možete riješiti on se pozove na brusilicu marke Boš koju vam je jednom posudio. Jer ko još posuđuje tu njemačku silu marke Bosh? I opet ćete se naslušati hvalospijeva o njemačkoj ljepotici koju vam niko ne bi posudio osim eto njega. I odrađujete to ime Bosh zauvijek.
  • Amela jedina u društvu ima auto. Amela će svakako izaći u petak i u subotu naveče. Izaće s nama jer smo joj mi društvo. Amela je sevap-taksista i niko joj nikad neće dati ni marke za gorivo. Još gore, niko neće ni ponuditi svoju participaciju za gorivo. Mi smo joj usput, mi smo joj drugari. Biće uvijek dužna da nas vozika okolo, to se podrazumijeva kad imaš auto. Ponekad ćemo joj platiti piće jer ne želimo ništa džaba ni da nam neko nabija nešto na nos. A registracija, amortizacija, kvar i kazna nas se ne tiču, mi nemamo auto.
  • Ovo je primjer iz udžbenika. Dobijte dva šamara ni krivi ni dužani od nekog opasnog tipa kojem eto niste bili simpatični. Lokalni mafijaš vas odbrani, a vi se oduševite dobročinstvom nekoga koga bije loš glas. Kujete ga u zvijezde. Postane vam jaran i na osnovu toga što vam je spasio obraz onu veče, zove vas da mu pomognete da sakrije leš. I to vas za određeno vrijeme košta i smjesti iza rešetaka. Skup vam obraz. (Ovo je čest način uvlačenja mladih u kriminal. Princip usluge i protuusluge je veoma popularan u kriminalnom miljeu i shvatite da ste izmanipulisani tek kada ustanovite da nema nazad i kada vam se nađe robija za vratom.)

Usluge su uvijek bile moćno oružje manipulatorima. Prepoznajte ovakve ljude i jasno im stavite do znanja da cijenite sebe, svoj rad, vrijeme i imovinu. Unaprijed dogovorite uslove rada i cijenu. Ne popuštajte! Zauzmite se za sebe jer oni ne poznaju granice i u stanju su da vas pretvore u kravu muzaru dok trepnete.

Lajat’ znate,a tablicu množenja ne znate?

Poslijepodevni sati dekorisani pokojom zračicom sunca. Saobraćaj postaje gušći. Brčanska Malta je inače uvijek živahna. Dvije srednjoškolke naslonjene na staklenu konstrukciju, koja stanicu zvanično čini stanicom i pruža zaklon od nevremena, komentarišu prolaznike. Jedna od njih je obukla farmerice, bijelu majicu i laganu crnu jaknicu. Druga je slično obučena, ali umjesto jaknice ima tamno zelenu košulju koja joj doseže do polovine butina i daje joj vrećasti izgled. Mi ratna djeca ovu zelenu zovemo vojnička zelena. Bljedunjave su i pomršave. Nose rusake na jednom ramenu i zle jezike u ustima. Neka žena ulazi u taksi. Konstatovaše da ima krive noge. Pitam se šta li su meni konstatovale? Čovjek u vidno alkoholisanom stanju kojem fali dobro šišanje i brijanje, prilazi srednjoškolkama i pita ih koliko je devet puta osam. One se pogledaše, a on reče: “Znate lajat, a tablice množenja ne znate! Kake ste kratke, cuko vas bez protezanja može ujest za guzicu. Mrš!” Odoše iza staklene konstrukcije i izviruju iza onih reklama. Prate prolaznike i čekaju bus. Još im nelagodnost nije napustila tijelo. Neko bi ovaj postupak pozdravio, neko osudio. Ja sam u prvoj grupi.

Penje se nekakav lik sa metalik sivim audijem prednjim, desnim točkom na trotoar kao da mu je djedovina, lagano rastjeruje narod, pazeći na karter. Izlazi omanji, nabijeni momak sa namjerom da nešto kupi na trafici. Dobacuje mu pijanac:”Da su mi tvoje pare pajdo, a moja pamet, ih đe bi mi bio kraj.” Rastjerani ljudi se počinju smijati, a pijanac podiže onu limenku piva u zrak i svima nazdravi iz centra pažnje. Onaj iz audija odnese dvije kutije marlbora i odveze svoj seljakluk u pravcu grada.

Prolaze autobusi, smjenjuju se putnici, a iz trinaestke izlazi neki Bajro. Dreknu pijanac:” Bajrooooooo!Jes to ti?” Bajro se okrenu, nabi osmijeh na lice pa priđe pijacu. Malo popričaše i ispratiše pogledom jednu zgodnu ženu njihovih godina. Pita Bajro pijanca:”Šta veliš, ha?” A naš pijanac se toliko nasmija da pokaza sve zube, hoću reći sva tri i reče:”Viđo sam i bolje, jebavo sam i gore!” Opet raja umire od smijeha i Brčanskom odjekuje pijenčevih dosjetki djelo. Bajro nestade sa svojim crnim cegerom punim mliječna čije su mu se ručke usijecale u dlanove. One dvije još uvijek vire. Vide im se njuškice.

Poče pijanac držati govor nekoj ženi o tome kako Tuzla više i nije Tuzla već selo koje su okupirale izbjeglice. Kaže da želju trebaš zamisliti kad pravog tuzlaka sretneš koliko smo rijetki. Ona reži i mrko ga gleda. Ovaj put neće zamisliti želju sigurno. Shvati da je pogrešno mišljenje iznio pravoj osobi pa načini par koraka i obrati se meni. Reče da imam lijepu kosu i da će me narod imat’ po čemu pamtit kad umrem. Ona žena se ubacuje i viče:”Gluho bilo! Sram te bilo!”

Zanesen pivom i dobrom publikom, pijanac iznenada primijeti autobus i ispred ulaznih vrata veliki red. Povika:”Jel ovo kolona za Mandiće?” Neko odgovori da jeste, a on stade u red i lijevom rukom poče roviti po džepu u kojem zvekeće sića i reče:”Dobro je da nisam promašio bus, žena bi me ubila ko zeca!” Priletiše i lasice i stadoše iza pijanca u red čim su čule za Mandiće. On povuče dim, baci cigaru na trotoar gdje je onaj majmunčić bio parkirao auto kada je kupovao cigare i nestade u poluispravnom autobusu.

Pade mi na pamet moja učiteljica koja je svaku našu nenaučenu lekciju krunisala rečenicom: “Šta ako vas neko zaustavi na ulici i pita?” Uvjerih se nakon godina i godina da eto stvarno neko može i na ulici da vas pita tablicu množenja. Zato ne ogovarajte i učite! Sigurnije je i imaćete više koristi. I pazite gdje se parkirate da ne bi ko poželio vaše pare, a svoju pamet. I za kraj, svako se nekoga boji bez obzira na godine i broj promila u krvi.