Manipulator reciprociteta

Ovo je jedna od meni najzanimljiviji kategorija manipulatora. Manipulator ovog kalibra ima zanimljive stavove tipa- TI MENI, JA TEBI ili ČIST RAČUN, DUGA LJUBAV. Ističe ih u svakom razgovoru i preuveličava svoje poštenje. Ovi stavovi na prvi pogled izgledaju fer i pošteno, ali problem nastaje kod njihove primjene u praksi zato što manipulator ima svoj kalkulator koji, zamislite samo, nikad ne računa ni pravedno ni u vašu korist. Iako vam ova vrsta manipulatora izgleda potpuno bezazleno, oni su tu čisto radi koristi i ne, nisu bezazleni. Jedini motiv im je koristoljublje, a kada ih prokljujete okarakterisaće vas kao ciciju kojoj je lakše iščupati zdrav zub nego marku i pokušaće svoje osobine prišiti vama. U nastavku slijede primjeri na osnovu kojih ćete prepoznati opisani tip manipulatora.

  • Lanu je zamolila rodica koja je tek kupila stan da ga očisti kada majstori završe radove. Platiće joj naravno. Ostavila je samo adresu, ključeve i svoje povjerenje. Nije rekla kakvi su majstorski radovi u pitanju, od sredstava za čišćenje nije dala ništa, stvari koje se već nalaze u stanu nije pomenula, broj prozora i kvadraturu stana je prešutala kao nebitan podatak. Djevojci je potreban novac jer je student i pretpostavljala je fer plaćanje nakon završenog posla. Lana je vidjela kakvo je stanje, donijela svoja sredstva za čišćenje, pozvala drugaricu da joj pomogne pa će dobru zaradu podijeliti na jednake dijelove. Nakon završenog posla koji je trajao dva dana rodica joj je kod mame ostavila 30 KM. Lakše je nekoga poniziti preko posrednika, u ovom slučaju mame koja je tu kao poštar koji u neznanju prenese poniženje. Ako bi se Lana kojim slučajem pobunila, rodica bi je napala da je koristoljubiva, da precjenjuje svoj rad, da bi ona za poslove čistačice direktorsku platu, da je znala da će biti ovako nekog drugog bi angažovala… I šta će jadna Lana nego pustiti budalu, ne svađati se i bolje paziti sljedeći put. E to i jeste problem. Svi mi puštamo budale, a ustvari smo mi budale upravo zbog toga. Tako manipulatori profitiraju na “pusti budalu, znaš kakva je”.
  • Aljoša živi u Švicarskoj. Njegov komšija je čuo da ima neka prodavnica bijele tehnike u kojoj svakog 31. ima popust od 50 % na svaki artikl i zamolio Aljošu da mu kupi televizor. Priču je maksimalno nakitio i toliko se ulizivao da ga Aljoša naprosto nije imao srca odbiti. Aljoša mu je rekao da je ta prodavnica udaljena 80 kilometara od njega. Komšija se odmah vadio na to da su kod njih putevi odlični, da on posjeduje auto i da je to blizu ako se uzme u obzir da je dio puta autoput. Aljoša izračunao da nema svaki mjesec 31 dan pa je morao uzeti slobodan dan (na konto godišnjeg) najbližeg 31. u kalendaru, nasuti goriva, uputiti se do prodavnice jako rano jer je taj dan gužvetina, kupiti televizor, vratiti se kući, organizovati prevoz televizora za Bosnu, izaći ranije s posla, prevaliti još petnaest kilometara do stanice gdje staje autobus po kojem bi poslao televizor i još petnaest kilometara povratka u stan. Televizor dolazi u Bosnu, komšija plaća prevoz televizora, a televizor će isplatiti kada Aljo dođe na godišnji. Aljoša došao u Bosnu, komšija platio televizor, a Aljoša ga pita da mu zamijeni stotinjak komada crijepa. Komšija vrednuje svoj rad i naplati veruganje po krovu i redanje crijepa 10 KM. Televizor je platio. Čist račun, duga ljubav. A onih 190 kilometara, jedan dan godišnjeg manje, gorivo? Na tim stavkama vas manipulatori okupaju.
  • Žele uslugu od vas računajući na to da im nećete naplatiti jer ste rodbina. Ovim vidom je najviše pogođena rodbina iz inostranstva za koju se pretpostavlja da ima novac i da stvarno neće osiromašiti za pedesetak eura. Od rodbine se traže sitnice poput odjeće (više jeftinijih komada), parfem koji ne možete naći ovdje, a internet trgovina nesigurna ili lijekovi koji se mogu dobiti bez recepta. Manipulator nudi novac, a igra na kartu poklona. I dobije to kako poklon. Ali da poklon ne bude poklon, utrpa im teglu meda i litar rakije koji skupa koštaju kao četvrtina onog što je tražio.
  • Puni ste piljevine i da takvi ne idete na benzinsku pumpu, komšija vam posudi litar goriva za motorku jer vam još samo toliko fali da izrežete posljednju turu drva. Ne dozvoljava da mu vratite jer pobogu to je samo litar goriva i komšije ste. Ko će kome nego svoj svome? Za desetak dana vas zove da mu pomognete u šumi i tu zaginete pola dana nosajući metarice uzbrdo i tovareći drva. I sve to za dvije marke i četrdeset feninga? Skup vam onaj litar goriva. Pazite samo da ga ne odradite više puta.
  • Znate onaj princip vječitog duga? Milan vam posudio brusilicu marke Bosh koju mu je donio badžo iz Njemačke. Dokazano da stvari kupljene u inostranstvu nešto vrijede. Brusilica je polovna, badžo je maznuo na baušteli, ali nebitno švapska je. Vi je koristili pet minuta i tu počinje manipulacija. Kad god šta zapne Miletu, a da vi to možete riješiti on se pozove na brusilicu marke Boš koju vam je jednom posudio. Jer ko još posuđuje tu njemačku silu marke Bosh? I opet ćete se naslušati hvalospijeva o njemačkoj ljepotici koju vam niko ne bi posudio osim eto njega. I odrađujete to ime Bosh zauvijek.
  • Amela jedina u društvu ima auto. Amela će svakako izaći u petak i u subotu naveče. Izaće s nama jer smo joj mi društvo. Amela je sevap-taksista i niko joj nikad neće dati ni marke za gorivo. Još gore, niko neće ni ponuditi svoju participaciju za gorivo. Mi smo joj usput, mi smo joj drugari. Biće uvijek dužna da nas vozika okolo, to se podrazumijeva kad imaš auto. Ponekad ćemo joj platiti piće jer ne želimo ništa džaba ni da nam neko nabija nešto na nos. A registracija, amortizacija, kvar i kazna nas se ne tiču, mi nemamo auto.
  • Ovo je primjer iz udžbenika. Dobijte dva šamara ni krivi ni dužani od nekog opasnog tipa kojem eto niste bili simpatični. Lokalni mafijaš vas odbrani, a vi se oduševite dobročinstvom nekoga koga bije loš glas. Kujete ga u zvijezde. Postane vam jaran i na osnovu toga što vam je spasio obraz onu veče, zove vas da mu pomognete da sakrije leš. I to vas za određeno vrijeme košta i smjesti iza rešetaka. Skup vam obraz. (Ovo je čest način uvlačenja mladih u kriminal. Princip usluge i protuusluge je veoma popularan u kriminalnom miljeu i shvatite da ste izmanipulisani tek kada ustanovite da nema nazad i kada vam se nađe robija za vratom.)

Usluge su uvijek bile moćno oružje manipulatorima. Prepoznajte ovakve ljude i jasno im stavite do znanja da cijenite sebe, svoj rad, vrijeme i imovinu. Unaprijed dogovorite uslove rada i cijenu. Ne popuštajte! Zauzmite se za sebe jer oni ne poznaju granice i u stanju su da vas pretvore u kravu muzaru dok trepnete.

Lajat’ znate,a tablicu množenja ne znate?

Poslijepodevni sati dekorisani pokojom zračicom sunca. Saobraćaj postaje gušći. Brčanska Malta je inače uvijek živahna. Dvije srednjoškolke naslonjene na staklenu konstrukciju, koja stanicu zvanično čini stanicom i pruža zaklon od nevremena, komentarišu prolaznike. Jedna od njih je obukla farmerice, bijelu majicu i laganu crnu jaknicu. Druga je slično obučena, ali umjesto jaknice ima tamno zelenu košulju koja joj doseže do polovine butina i daje joj vrećasti izgled. Mi ratna djeca ovu zelenu zovemo vojnička zelena. Bljedunjave su i pomršave. Nose rusake na jednom ramenu i zle jezike u ustima. Neka žena ulazi u taksi. Konstatovaše da ima krive noge. Pitam se šta li su meni konstatovale? Čovjek u vidno alkoholisanom stanju kojem fali dobro šišanje i brijanje, prilazi srednjoškolkama i pita ih koliko je devet puta osam. One se pogledaše, a on reče: “Znate lajat, a tablice množenja ne znate! Kake ste kratke, cuko vas bez protezanja može ujest za guzicu. Mrš!” Odoše iza staklene konstrukcije i izviruju iza onih reklama. Prate prolaznike i čekaju bus. Još im nelagodnost nije napustila tijelo. Neko bi ovaj postupak pozdravio, neko osudio. Ja sam u prvoj grupi.

Penje se nekakav lik sa metalik sivim audijem prednjim, desnim točkom na trotoar kao da mu je djedovina, lagano rastjeruje narod, pazeći na karter. Izlazi omanji, nabijeni momak sa namjerom da nešto kupi na trafici. Dobacuje mu pijanac:”Da su mi tvoje pare pajdo, a moja pamet, ih đe bi mi bio kraj.” Rastjerani ljudi se počinju smijati, a pijanac podiže onu limenku piva u zrak i svima nazdravi iz centra pažnje. Onaj iz audija odnese dvije kutije marlbora i odveze svoj seljakluk u pravcu grada.

Prolaze autobusi, smjenjuju se putnici, a iz trinaestke izlazi neki Bajro. Dreknu pijanac:” Bajrooooooo!Jes to ti?” Bajro se okrenu, nabi osmijeh na lice pa priđe pijacu. Malo popričaše i ispratiše pogledom jednu zgodnu ženu njihovih godina. Pita Bajro pijanca:”Šta veliš, ha?” A naš pijanac se toliko nasmija da pokaza sve zube, hoću reći sva tri i reče:”Viđo sam i bolje, jebavo sam i gore!” Opet raja umire od smijeha i Brčanskom odjekuje pijenčevih dosjetki djelo. Bajro nestade sa svojim crnim cegerom punim mliječna čije su mu se ručke usijecale u dlanove. One dvije još uvijek vire. Vide im se njuškice.

Poče pijanac držati govor nekoj ženi o tome kako Tuzla više i nije Tuzla već selo koje su okupirale izbjeglice. Kaže da želju trebaš zamisliti kad pravog tuzlaka sretneš koliko smo rijetki. Ona reži i mrko ga gleda. Ovaj put neće zamisliti želju sigurno. Shvati da je pogrešno mišljenje iznio pravoj osobi pa načini par koraka i obrati se meni. Reče da imam lijepu kosu i da će me narod imat’ po čemu pamtit kad umrem. Ona žena se ubacuje i viče:”Gluho bilo! Sram te bilo!”

Zanesen pivom i dobrom publikom, pijanac iznenada primijeti autobus i ispred ulaznih vrata veliki red. Povika:”Jel ovo kolona za Mandiće?” Neko odgovori da jeste, a on stade u red i lijevom rukom poče roviti po džepu u kojem zvekeće sića i reče:”Dobro je da nisam promašio bus, žena bi me ubila ko zeca!” Priletiše i lasice i stadoše iza pijanca u red čim su čule za Mandiće. On povuče dim, baci cigaru na trotoar gdje je onaj majmunčić bio parkirao auto kada je kupovao cigare i nestade u poluispravnom autobusu.

Pade mi na pamet moja učiteljica koja je svaku našu nenaučenu lekciju krunisala rečenicom: “Šta ako vas neko zaustavi na ulici i pita?” Uvjerih se nakon godina i godina da eto stvarno neko može i na ulici da vas pita tablicu množenja. Zato ne ogovarajte i učite! Sigurnije je i imaćete više koristi. I pazite gdje se parkirate da ne bi ko poželio vaše pare, a svoju pamet. I za kraj, svako se nekoga boji bez obzira na godine i broj promila u krvi.

Manipulatori u vezi i u braku

I školska godina je sjajna na početku. I rat je bez značajnih žrtava na početku. I oni su divni na početku. Kako se razvija veza vaše samopouzdanje labavi pod konstantnim pritiscima, oni se polako, ali sigurno pretvaraju u nasilnike. Rijedak je slučaj da manipulator ne poseže za batinom koja je, po njegovim riječima, iz raja izašla i to kompenzuje psihičkim nasiljem. Najčešći oblik je ipak kombinovano nasilje (smjene psihičkog i fizičkog nasilja) nakon kojeg slijedi zagrljaj i neću više. Dodajem ni manje, ali hoću ito prvom prilikom!

Scenarij veze (braka) sa manipulatorom

  • Nisu svi manipulatori isti, ali koriste slične mehanizme. Oni računaju na vaše meko srce, empatiju i sažaljenje. Manipulatori ove vrste vas nanjuše i prigrle, daju vam neke šture informacije o sebi, čak vam znaju servirati i neku žalosnu priču o sebi, koja veoma često nije ni tačna i koju je, zamislite, samo vama ispričao. Kako se veza razvija karte se otvaraju. Ubjeđuje vas da je osoba od povjerenja jer pobogu i on vama svoje tajne priča i uvijek je tu za vas. Meta ove vrste manipulatora su obično osobe sa znatno poljuljanim samopouzdanjem koje imaju probleme tipa-konzervativne roditelje koji im ograničavaju socijalni život, izlaske i druženje ili se petljaju u svaki segment života uprkos starosnoj dobi, osobe koje pate (bilo zbog smrti nekog člana porodice ili stanja u porodici potkovanog nasiljem, narkomanijom, alkoholizmom) te dobroćudne i fine osobe koje su tu za svakog i koje svijet i ljude gledaju kroz svoju dobrotu. Uglavnom uvijek je neka ranjiva osoba meta. Počinje neko i vas konačno slušati i obraćati pažnju na vaše potrebe i bol. Otvarate dušu. Ovo je idealan način da mu pružite sve informacije, znači baš sve. Ne brinite, neće ih odati odmah, ali će ih koristiti uvijek protiv vas. Sjetite se samo one rečenice iz filmova – Sve što kažete može biti upotrijebljeno protiv vas! I biće! U tom periodu će vas koristiti kao google. On kaže ime nekog od članova vaše porodice ili prijatelja (ne odajite tajne vaših prijatelja), a vi ispričate sve što znate. To tako kao ide u vezi. Veza se temelji na povjerenju. Ovo će vas prvo koštati! Ako vam neko kaže nešto protiv njega, on će svim silama pokušavati da vas posvađa i da tu osobu makne što dalje od vas. I uspjeće. Ovdje vaša priča završava. Vi ste sve već rekli. Pakao može da počne!
  • Pakao počinje laganom vatricom. Ispadne mu čaša i razbije se, a on zaurla da ste vi krivi. Prihvatate se sređivanja tog nereda, a on vam priđe i zagrli vas. Opravda se da je temperamentan, umoran, iznerviran… Vi zaradite novac (VI! Baš vi čistite tuđu WC školjku, radite deset sati, vas bole kičma i oči jer ste buljili u računar) i kupite sebi blender. On konstatuje da je blender nepotrebna glupost. Drugarica vas zamoli da joj ga posudite i ona se odseli, a ne vrati blenderom. On vas naziva guskom i glupačom, ismijava vas i govori da se to samo budalama dešava. Ako se njemu ovo desi, onda su drugi ljudi loši, a on jadan dobrica i naivan. Kada ustanovite da svoje rođene stvari počinjete krišom posuđivati ili davati drugima uz napomenu da on ne zna, zaglibli ste! Bježite!
  • Ubijediće vas da ne znate sa novcem i pokušaće da vam i to oduzme. Reće vam da pare nisu za budale! Da znate sa novcem bili biste bogati. On nije bogat jer ga život nije mazio, samo zato. Pokušaće vas uvaliti u kredit. Ako to ne uspije, finansiraćete njegove sulude ideje i pokušaje da se obogati. Često ćete morati prositi vaš rođeni novac. Ito ćete morati tražiti pravi trenutak, vrebati njegovo dobro raspoloženje da biste došli do rođenog novca.
  • Napravili ste divnu večeru i on opet nalazi mane. Primjećujete da samo priča o vašim manama. Ako ima publiku, gotovi ste. Jasno će naglasiti da ne znate napraviti pitu. Da vas ona materešina i ispričaće kakvu priču o vašoj majci (vi ste mu je ispričali na početku), nije ničemu naučila. Ovdje tajne polako počinju biti javne. Gosti odu i vi pobudalite, a on vas napane i kaže da ste poremećeni kao i vaš rođak Mile koji se pokušao ubiti osamdeset druge. Primjećujete da je sve agresivniji. Svaku situaciju okreće u svoju korist. Pitate se gdje je ona divna osoba sa početka priče.
  • Svako vaše dostignuće se komentariše sa to može svaka budala, lako je tebi, jaka stvar… I opet se uhvati one pite. Ta pita mu postaje mjerilo vaše nesposobnosti. Ako je naučite praviti, naći će nešto drugo da argumentuje vašu nesposobnost.
  • Čim namiriše da se borite za sebe i izgovarate NE, on vas ucjenjuje. Ti da mene voliš, ti bi… Meni za ljubav… Ja bih za tebe poginuo, a ti ovako… Gdje karakter prestaje, manipulacija caruje.
  • Kada vas vidi sretne i nasmijane, učini sve da vam skine taj osmijeh sa lica. Prestajete raditi sitnice koje vas čine sretnom. Znate ono “nemoj se smijati, oplakaćeš”? Otplakaćete svaki osmijeh sigurno. On ne trpi ni osmijeh ni sreću.
  • Ne razumije i ne poštuje vaše izbore i vaša osjećanja. Jedini vaš pametan izbor je on i tu vaša pamet prestaje. To vam jasno stavlja do znanja. I šta vi imate osjećati? Nemate pojma kako je njemu. On radi. On pati. Još mora slušati vaše gluposti. Hoćeš osjećati? Nabije te šakom! Eto ti, osjećaj! I zapamti, ne smiješ se ljutiti prvog januara ako si dobila šamarčinu 31. decembra. Ubijedi te da je i to do tebe. Da si valjala ne bi ni dobila. Ako vidi da je pretjerao, kupiće ti neku sitnicu i pozvaće se na sve lijepe stvari koje ste doživjeli. Koliko košta vaša patnja? Jednu orhideju? 15 maraka?
  • Udari vas opet i opet i obeća da neće više ako budeš dobra. I izmjeri da nisi bila dobra. Ubijedi vas da su batine sastavni dio braka i da nema ni veze ni braka bez batina. Sve dok se ne naljutite i ne dođete sebi. Dok ne vidite da nema dalje. Dotakli ste dno. Boli vas pod plećkom. Krijete modrice. Mršaviji ste, ispijeniji i jadniji. Ljudi se pitaju šta bi od onakve žene. U vama ima svega osim života. Želudac vam pravi kolut naprijed čim ga ugledate. Gorčina i kiselina paraju grlo. Nemate riječi i opet ostajete. Zašto?
  • Zato što vas je ubijedio da vas takvu nikakvu samo on trpi jer vas voli, da ne vrijedite i da nikad budalu koju handrite kako hoćete poput njega nećete uhvatiti.
  • Zato što vas je posvađao gotovo sa svima. Imate samo njega i osobe koje je on izabrao. Pred tim osobama ste vještica, a on žrtva. Ako ga ostavite ostajete sami. I da, nalazi mane vašem fizičkom izgledu i govori da vas samo on takvu voli. Na ovo sve zna dodati da ste kurva. Tu riječ i njene varijacije koristi jako često! Svaki napad je pun kontradiktornosti.
  • Zato što posjeduje čitav arsenal oružja protiv vas. Zato što zna gdje vas i kad napasti. Zato što vas je emotivno i materijano devastirao, a osoba u tom stanju ima problem percepcije i osjeća grižnju savjesti.
  • Zato što se nadate da će se vratiti ona divna osoba sa početka priče.

Savjet za kraj – Ako ste se našli barem u jednom pasusu, BJEŽITE dok vas nisu stigli rak, neko psihičko oboljenje, šećer i čitav spektar bolešćurina dugih imena na latinskom od kojih vas nikakvi savjeti ni moji ni ničiji neće spasiti! Bježite još danas! Bježite za bolje sutra!

Kojeg vi manipulatora osnažujete?

Hvala jednoj baki jer me naučila po stare dane, moje stare dane, jednu važnu lekciju. Trebalo mi je ovo i ranije, ali nikad nije kasno. U ruci je držala upaljač i zamolila me da joj pružim ruku. To sam i učinila, a ona kresnu onim upaljačem i oprži me. Trgnula sam ruku iz njene i povukla je prema sebi. Puhala sam u ono oprženo mjesto i pitala koji joj je klinac? Rekla mi je: “Zašto si pružila ruku kada si već vidjela da držim upaljač? Što je nisi izmakla kada sam stavila prst na onaj kolut koji je trebao izbaciti plin napolje i osloboditi plamen? Zašto si mi vjerovala? Zato što me znaš čitav život? Nakon vatre si trgnula ruku i zarežala. I neka si! Nemoj mi više pružati ruku, osim ako nećeš još opekotina i bola! Jel ti sad jasno kako sa ljudima? Prvo vidi šta drže u rukama i u namjerama, a kad osjetiš bilo kakvu vatru trgni se i bježi glavom bez obzira, osim ako nećeš da izgoriš! Eto tako sa ljudima, tako! Male vatre naprave požare, one malo veće nam služe da se grijemo i kuhamo, a najveće su za inžinjere.” Zapali ona cigaru onim upaljačem i ispusti gusti dim, a mene ostavi sa velikim misaonim opekotinama iz kojih se izvuče priča.

Uvuče nam se tako osoba u život u vidu drugarice, kolege, momka ili cure. Dotakne nas svojom tužnom pričom, žrtvenim govorom i šašavom sudbinom. Svaki razgovor počne sa blago tebi pa nam bude i žao što je eto blago baš nama. A nije nam blago samo eto adekvatno stisnemo zube. Ubaci ponekad i kakav kompliment da nas zasladi, ali frekvencija komplimenata pada iz dana u dan. I prigrlimo je kao ranjenu životinjicu. Žali nam se na svekrvu koja je otrovnija od crne mambe i muža kojem je mamina suknja najdraži odjevni predmet, stare i bolesne roditelje koji je ne razumiju, braću i sestre od kojih nema podrške nikad. Kuka na stanje u društvu, preispituje fizički izgled, broji sve tuge koje joj servira život i paniči. Sve joj nešto fali. I mi joj sašijemo krila našom dobrom voljom. Obavimo joj desetine administrativnih stvari, čekamo satima u redu, čuvamo joj dijete, nosamo podmjeru na peti sprat, kupimo sitnicu koja joj je zapala za oko, posuđujemo novac i odjeću, čistimo kuću, peglamo jer ona nema vremena, taksiramo je, upoznajemo sa našim prijateljima, vodamo svugdje, koristimo poznanstva da joj olakšamo život. Jednom učinjeno se svaki sljedeći put podrazumijeva. Svoje slobodno vrijeme rezervisano za nas i samo za nas, ustupimo njoj i njenim problemima. Zapostavljamo sebe i razapinjemo na sve strane. Kidamo od dragocjenog sna pola sata da slušamo današnje ispade njene svastike. Telefonom joj popravljamo raspoloženje, vraćamo samopouzdanje, minimiziramo njene greške, govorimo po milioniti put da je dobra i lijepa, da zaslužuje samo najbolje, da niko nije vrijedan njenih suza i čitav spektar rečenica koje ohrabruju i priljepljuju krila uz tog novog anđela.

I prioniše krila, srastoše se, a naš anđeo nas nadleti, ukaki i svakodnevnica počinje ozbiljno da smrdi, a mi nikako da ustanovimo izvor smrada. Uze sebi za pravo sve i svašta. Svakodnevno nas drugarski poče častiti sa- jesi se usvinjila, vidi kolika si, ta roza majica je baš bebasta, u crnom si ko avet, torba ti je babasta, daj bože da ona tvoja krntija upali na ovoj studeni, koliko ti je stara kuća da sigurno u podrumu imaš jaja dinosaurusa, istekne vožačka dok ti do kuće dođemo, ovdje sigurno još misle da je Alija predsjednik, ovo tvoje derište je neotesano, onaj tvoj ćoro od muža… Mogla bih ja nabrajati u nedogled. Sve navedeno nekako uvijek prezentuje pred publikom. Što veća publika, uvrede upakovane u šalu i crni humor bivaju sve duže i maštovitije. I sve ovo svrsta u šalu ili u to da ti je drugarica, a da je drugarski reći i skrenuti pažnju, iskreno i u lice. Kada se suprostaviš proglasi te ludom i kaže da ideš da se liječiš, da ne podnosiš istinu, da su ti milije laži, da si glupača kratkog fitilja, ista si kao pa ti navede neku crnu ovcu tvoje porodice…

Sve ovo je njen mehanizam kontrole i pomoću njega proizvode one komplekse koje ćeš ti nosati, plastenička proizvodnja inače, na veliko u kontrolisanim uslovima. Servira izreke tipa- pametan je zahvalan na kritici, a budala na pohvali ili treba biti zahvalan na savjetima, a ne na pohvalama. Ovim mudrostima te dotuče. Ako naglo prekineš kontakt doslovno te proganja i zivka nabijajući ti osjećaj krivice što nisi tu u ovim belajima koji je zadesiše baš jutros. U stanju je satima nabrajati ono što je učinila za tebe počevši sa da ti nije bilo mene i onda slijedi spisak sitnica tipa- posuđivala sam ti punjač, uvijek kada krenem u trgovinu (nekih dva puta u životu) pitala te treba li ti šta, čak sam ti i cigare kupila, a to ne bih ni ćaći rođenom, razmijenila sam ti eure… Sve ove sitnice su njoj bitne i važne, a kad ti počneš nabrajati pakleno velike usluge optuži te da joj nabijaš na nos. Ljudi ove vrste nisu u stanju da urade za drugog velike stvari zato svoje preuveličavaju do besvijesti. Igraju se sa vašim strpljenjem, ispituju i pomijeraju granice svakodnevno. Vaš život i nervni sistem su za njih poput video igrice. Bocnu vas i odu kući, izvale se na kauč, upale omiljenu seriju i cvjetaju dok se vi satima preispitujete svoje mentalno zdravlje i mjerite gabarite pred ogledalom.

Ako ste se pronašli u bilo kojoj riječi ili još gore rečenici, onda nastavite čitati.

  • Ako nekoj osobi čitav svijet kao nešto duguje, nije na vama da plaćate te dugove. Lijepo je pomoći drugima i ljudi imaju urođeni osjećaj za pomaganje, ali postoji velika razlika između pomaganja i iskorištavanja. Pretvorite to pomaganje u novac tj radne sate, pomnožite sa minimalnom satnicom i pogledajte koliko ste poturili leđa i koliko dugo vremena. Ako je broj trocifren na mjesečnom nivou, stvarno se trebate zapitati. Možda trebate sebi pomoći!
  • Onog ko vam kaže nema danas prijatelja uvijek shvatite ozbiljno. I sebe je svrstao u tu grupu i nije vam prijatelj. Ovdje nema kompromisa ni po babu ni po stricu. Mnogi baš tom rečenicom traže od vas da dokažete suprotno i na taj način vas okupaju u devet voda.
  • Prijatelj nikad ne zloupotrebljava vaše slobodno vrijeme. Ne radite zadaću ničijem djetetu u ponoć pa ni svom! Inače će ponoć postati vrlo lako adekvatna za ove aktivnosti. Granice koje ne postavite se ne podrazumijevaju, a stoga i ne postoje!
  • Uvrede nikad ne trpite! Pravi prijatelj vas ne vrijeđa nikad i uvijek radi na tome da se dobro osjećate. Jednom se moja drugarica ofarbala u neku boju koju bih mogla opisati kao lisica u pokušaju i mene je pitala za mišljenje. Rekla sam joj da je simpatično (nisam joj rekla da je i opušak u travi simpatičan ako pravite fotografiju za kampanju protiv pušenja). Riječ simpatično je uvijek dovoljno neodređena i mlaka, ali i pozitivna. Nadodala sam da joj je crno ipak bilo wow, a da svako teži da bude wow. I ona naravno htjela da izgleda wow i vratila se brzo u crno. Bezbolna je relacija između simpatično i wow. Ovo je najbanalniji primjer, ali se model može primijeniti na bezbroj drugih primjera kada vas neko pita kako mu nešto stoji.
  • Ako satima prebirate po glavi da li vam je kuća dovoljno čista ili kako se obući zbog zlosutnih komentara neke osobe, onda shvatite da vam nije mjesto u društvu te osobe. I ne zalazite na mjesta gdje vam nije mjesto.
  • Kako reagovati na uvrede? Osobama ovog kalibra ne vrijedi kulturno ukazati na to da vam nešto smeta. Koristite strog nepovišen ton i udarite rafal: “Nisam s tobom čuvala ovce zato što je za to potrebna taktika, tačnost, brzina i fizička spremnost koju ti očigledno ne posjeduješ pa zato proširi taj svoj kržljavi vokabular, ne sorondaj i pokaži poštovanje!” Uvijek pri ruci imajte vizit kartice bilo kojeg psihijatra i kada vas ova osoba počne vrijeđati strpate joj jednu onako prijateljski. Povileniće sigurno, vikaće i vrijeđaće, a vi dodajte da je stanje i gore nego što ste očekivali i da joj mislite samo dobro. I onda se distancirajte zauvijek! Distanca od ovakvih je temelj samopoštovanja. Sa osobama ovog tipa nema mjere.
  • Posmatrajte kako osoba reaguje na komplimente koje dobijete. Ovo je nepogrešiv metod koji me sačuvao bezbroj puta. Komplimenti su rendgen u ovom slučaju. Ako na “Rekla mi Marica da sam zgodna” dobijete odgovor ma pusti nju, ona samo laže ili šta li joj je trebalo, znate koliko je sati. Dovoljno da svirate kraj!
  • I za kraj pojedini ljudi se osjećaju dobro samo onda kada je vama loše. Navodnjavaju svoje lične pustinje u duši vašim suzama i znojem. Čim vide da na vas ne mogu više računati odletjeće bez krila i odnijeti svoje pustinje nekoj drugoj dobrici.

Ulje smilja za kosu

Smilje je veoma posebna biljka koja zahtijeva specijalne uslove pa kao takva pruža neobične dobrobiti. Od ove biljke se dobija ulje koje sam usput otkrila i koje me oduševilo. Naime, radi se o eteričnom ulju što znači da se ovo ulje ne koristi samostalno već da se miješa sa ostalim ljekovitim sastojcima. Izdvojila sam neke provjerene recepte koje sam probala.

  1. Za rast kose– Uzeti jedan čist i suh stakleni galon. Do polovine ga napuniti rastopljenim kokosovim uljem. Kokosovo ulje istopiti na laganoj temperaturi i nikad na direktnoj vatri. Najbolje ugrijati vodu i na paru staviti posudicu u kojoj je ulje. Brzo se istopi. Usuti ga u galon, dodati tri supene kašike ricinusovog ulja i dvadeset kapi eteričnog ulja smilja. Dobro izmiješati i čuvati na tamnom i hladnom mjestu (može i u frižderu). Prije kupanja ulje rastopiti na opisani način, nanijeti na tjeme (samo na tjeme) i držati najmanje dva sata. Ovo raditi jednom do dvaput sedmično. Prve rezultate ćete vidjeti nakon mjesec dana. Kosa raste kao luda. Veoma važno je biti disciplinovan kada je rast kose u pitanju.
  2. Farbanje kose kanom– Kana je biljka i njeno korištenje ima mnoge dobrobiti za zdravlje kose. Postoji mnogo različitih kana i potrebno je prilično poznavanje ove biljke da bi se dobili optimalni rezultati. Kana ne daje rezultate odmah i potrebno je više puta ponoviti postupak jer se kana lijepi na dlaku (oblaže je) i postupno farba i čini debljom. Eagle kana ofarba kosu nakon prve primjene, ali ovo nije sasvim prirodna kana i ima dosta hemijskih derivata koji fiksiraju samu boju. O štetnosti njenih sastojaka ću pisati drugom prilikom. Bez obzira koju kanu koristite važno je da je pripremite i koristite na pravilan način. Priprema: Skuhati čaj od žalfije. Nasuti praha kane u plastičnu zdjelu koliko vam je potrebno za smjesu shodno dužini i gustini vaše kose. Čaj treba procijediti dok je vreo i takav miješati sa prahom. Kada smjesa postane kompaktna, dodati 2 kašike jabukovog sirćeta (možete i sok od limuna, bitno da dodate nešto kiselo) i kapi ulja od smilja. Nanijeti smjesu na suhu i čistu kosu (obavezno!) jer se kana loše lijepi za prljavu kosu. Umotati kosu u punđu ako je kosa duga i staviti samoljepljivu foliju ili vrećicu na kosu. Držati sat vremena (postoje preporuke da se drži duže, ali meni je sat vremena sasvim dovoljan. Rezultate možete vidjeti OVDJE.
  3. Farbanje kose hemijskim farbama– znamo da je nezdravo, da isušuje kosu, da kosa sedam dana nakon farbanja bude iscrpljena, ali… Uložite u farbu i na farbama ne štedite! Uzimajte one bez amonijaka i držite se upustva iz kutije. Pripremite kosu za farbu tako što čete par dana pred farbanje staviti proteinsku masku (dr.Sante sa keratinom ili bilo koju drugu sa keratinom) i držite na kosi 20 minuta, isperite i ne stavljajte ništa nakon toga ni leave in ni mlijeko za kosu, a pogotovo ne sredstva za stilizovanje! Znači baš ništa! Farba bolje prijanja na prljavu kosu. U pripremljenu farbu dodati 5 kapi ulja smilja i dobro promiješati. Nanijeti farbu na kosu i upustvo koje dođe sa farbom. Na ovaj način se reducira isušivanje kose i postiže sjaj.
  4. Dodati 3 kapi ulja smilja u šampon. Prije svake upotrebe dobro promućati i koristiti na uobičajan način.

Ovo je jedno od najboljih eteričnih ulja i može se iskombinovati sa raznim uljima, a dobrobiti su veoma brzo vidljive. Ulje možete kupiti OVDJE. Cijena je malo veća i nemojte da vas zbuni mala mililitraža jer je za primjenu potrebno ionako ne više od par kapi osim ako pravite količinu za duži period. A ako želite vidjeti moju kosu kliknite OVDJE!

I zapamtite, ulja rade samo onda kada se koriste i samo u tom slučaju možete očekivati rezultate! Kosa traži upornost!

Svadba

Mi smo bili čokoladna generacija. Stariji su nam kada dolaze u goste donosili čokolade koje su naše mame vješto krile. Kada dobijemo kakvu voćku nismo bili baš najsretniji, ali smo se ipak kulturno zahvaljivali. Najveće cicije su nam uvijek govorile da se poklonu ne gleda u zube i ko nije zahvalan na orahu neće biti ni na tovaru. Pravili smo se da su upravu, ali nam je bilo jasno po veličini njihove kuće i veličini plate čija se cifra vukla od usta do usta po selu da oni ustvari cijepaju dlaku na četvero. Novac nam je bio ograničen na pola marke dnevno kada idemo u školu, taman za sendvič i nikad nam se nije davao unaprijed za čitavu sedmicu. Pili smo sok na razmućivanje koji smo nosili od kuće. Cijenili smo sitnice i radovali se rođendanima naših drugara kada smo bili čašćeni bombonama. Rasli smo i naša tijela su se oblikovala pod dejstvom godina, izduživala i odbacivala najljepše patike koje posjedujemo. Bili smo pred vratima srednjih škola, snova o tome šta ćemo biti kada porastemo i neki od nas su na budućnost uveliko gledali preko žige cigarete maznute iz očeve ili majčine kutije.

Raspust između osnovne i srednje škole je obilježila svadba u susjednom selu. Moja dva druga, inače braća blizanci, su bili zaduženi da sa okićenom pljoskom punom šljivovice i spiskom zvanica idu i pozivaju ljude sa spiska. Tada nije bilo pozivnica i svadbe su se pravile na najravnijem terenu kod kuće ispod ogromnog šatora. Aščije su bile najjače i najsposobnije osobe iz komšiluka koje za taj rad nisu dobijale nikakvu naknadu osim one u hrani i piću. I krenu oni polako sa onom pljoskom, a napolju upeklo. Čim te čovjek vidi sa pljoskom zna odmah što si došao, ogrne te novim peškirom, nazdravi i da koju paru. Osladiše se njima pare. Neko pet, neko deset, neko dvije marke, one cicije ništa, ali skupi se fina svotica za kratko vrijeme. Čitava naša ekipa je imala koristi od te svadbe. Svi smo popili po red bull, većina nas po prvi put u životu, pojeli sladoleda i sladoleda i pazarili po prodavnici sve šarene gluposti ne pitajući za cijenu. Koji je to božanski osjećaj tad bio. Nestade para za dva dana. Opet smo prešli na sok mutikašu. Jedan od braće je skovao pakleni plan. Odlučio je onaj spisak malo revidirati i proširiti. Dodao još tridesetak zvanica ne vodeći računa o tome da li je mladoženja u dobrim odnosima sa zvanicom. Nabraše se pare za par sati i opet smo bili bogati. Predloži onaj drugi brat da se napravi još jedan spisak, ali ovaj put stranaca koji su došli na godišnji i koji neće moći ostati do svadbe, a puni su para i daće svakako na pljosku. Načini se i taj spisak. Inostrani novac je punio budžet. Pušači nisu više krali koju sarajevsku drinu od roditelja već se pušio marlboro crveni i pio se red bull ko voda. Sumnjivo nam bilo što noću nismo mogli zaspati. I tako smo mi čitavu sedmicu dana bili gospoda koja je okusila hljeb ovaj red bull bez motike. Kada je nestalo novca opet se pravio novi spisak. Pozivani su stariji ljudi za koje su njih dvojica bili sigurni da neće doći upravo zbog godina. I tako i bi. Nisu se vječno mogli praviti spiskovi, a novac je brzo isčezao. Vratili smo se svojoj svakodnevnici i imali lijepe uspomene.

Prije svadbe su mladoženji tajne zvanice zahvaljivale na pozivu kada su ga sretali u putu, ali on ni slutio nije o čemu se radi i mislio je da je u pitanju nabijanje na nos jer nisu pozvani. Na dan svadbe je počelo pristizati ljudi više nego što je bilo planirano pa se mobilisalo još aščija i donijeli svi stolovi iz komšiluka. Tražilo se jagnje više za ražnja. Mladoženjina majka je paničila i letio joj je pogled po svim onim ljudima što su joj se gurali ispred kuće. Atmosfera je bila slavljenička, a na kapiji se ukazao i dajdža s kojim mladoženjini nisu pričali dvadeset godina. Oproštene su teške riječi uz šargiju, čaše su bile u zraku, alkohol se sukobljavao sa visokim temperaturama, a ruke su se čvrsto držale u kolu. Oženi se naš komšija iz susjednog sela, a neki stranci su maksuz došli na svadbu. I danas dan se priča da nikad pod Majevicom veselije, višeljudnije i bolje svadbe nije bilo. Mladoženja je nakon par dana postrojio one naše blizance i morali su priznati sva friziranja spiska. On im nije zamjerio, ali su od oca, koji i danas dan prepričava kako su mu se sinovi pokvarili nakon prvih deset maraka, dobili finih batina vojničkim kajšem. Nikad ih više niko nije angažovao da zovu ljude na bilo kakvo slavlje. Kolektivna šteta! Lekcija koju smo svi naučili- Lako je doći do novca, ali ga je teško sačuvati!

Koji ti Božić slaviš?

Na pitanje koji Božić slavim uvijek sam odgovarala sa oba. Onaj u decembru kod kuće sa svojima, a onaj drugi kod Radmile i Đorđe. Bitno je da oba slavim. Radmila i Đorđo su baka i djed moje drugarice iz djetinjstva i ja sam se podrazumijevala na njihovom Božiću. Ispod njihove jelke je uvijek bio poklon za mene. Taj poklon je uvijek bio neki ručni rad čiju sam vrijednost spoznala tek kada sam odrasla, a baba Rada umrla i neki slatkiš koji je i ona dobila na poklon. Imali su veliki okrugli sto zastrt bijelim božićnim stoljnjakom koji je imao jelene na rubovima. Na sredini stola je bila česnica i slanica, a okolo toga sve neka slasna jela i dva velika ovala pečenice sa hrskavom koricom. Na krompiru u okrugloj tepsiji izležavali su se batkovi rezervisani za komšije koji nisu jeli svinjetinu, a kiseli kupus boje voska se brćkao u zdjeli rasola. Ako mene pitate Božić je najviše mirisao na rasol i zadimljenog djeda od sinoćnog paljenja badnjaka. Nadraže su mi bile njihove prepirke od kojih nisu postili čak ni na Božić. Rakija je nimet, ko joj zna kimet – reče Đorđo poslije pete čašice, a Rada ga pogleda ko vuk Crvenkapicu i nastavi ga tako gledati čitav dan. Nisam znala ni šta je nimet ni šta je kimet, ali mi je bilo jasno po Radinom pogledu da djed nema nijedno od tog dvoga. “A šta je ženo, ovo mi je tek druga. Rakija je šljiva koja je prešla priko vatre. Ako je šljiva zdrava i rakija je zdrava. Sve sami vitamini.” Opali ga Rada petom u cjevanicu ispod stola, poskočiše oni jeleni sa ruba stoljnjaka, a on urliknu i reče: “Nemoj me tuć na Božić, imaj srca” i prasnu u smijeh pa nastavi sa pjesmom: “Joj Rado, joj Radmila, šta si meni uradila… i zagrli babu svom snagom, a ona se ko izmiče i vrti glavom. Neko dobaci:” A šta si djede kupio babi za Božić kad je već toliko grliš i voliš?” On popi jednu na eks i reče: “Ništa, Isusu je rođendan, a ne njoj.” Ovaj put ga je razvalila laktom u rebra, a on joj reče da bi je prijavio za nasilje u porodici da mu nije vaku lijepu djecu rodila. I svi se smo se ismijali. Danima sam prepričavala dogodovštine koje sam naučila kod njih.

Jela sam samo onu česnicu. A Rada mi izvadi krtine u tanjir i reče: Bog ti apetita dao drago dijete, evo ti malo krtine, Đorđo jest vaki kaki jest, al niko ne zna ko on meso ispeć. “Ubaci se djed: “A kaki sam Rado, kaki? Nemoj se bojat, reci pred narodom, da i ja saznam kaki sam!” A ona reče: “Pjan ko deva.” Ismijaše se svi, a djed je pita zna li ona uopšte šta je deva. Rada se nađe u neobranom grožđu, ušuta, a djed slasno obliza usne. Ko bi rekao da će ga jedna kamila spasiti onako pijanog. Pristižu gosti, djed nazdravlja između čestitanja i prve kafe koja se podrazumijeva i koju niko ne odbija. Radi srce puno samo kada joj je kuća puna. Ulazi i jedan lokalni pijanac, čestita Božić i pokaza Đorđi zamišljenu vertikalnu liniju palcem i kažiprstom. Nasu mu djed baš toliku čašicu rakije i nazdraviše. Zet Milan im zapjeva i formira se hor. Đorđe je zagrlio Radu jednom rukom, a zeta drugom. Stoljnajk sa jelenima je već bio umazan i uflekan, a u rasolu je plivala samo jedna liska. Iz svakog tanjira su virile košćure. Pristizali su i novi gosti. Snajke su punile trpezu. Snijeg je padao.

Spremi mi Rada svake godine krtine za ponijeti, kolača i komad česnice. Zna ona da djeca ogladne najviše kada dođu svojoj kući. Djeda smo nakon prvih časova engleskog prekrstili u Džordž i on se rugao babi jer ona nema američko ime. A ona je njemu govorila: “Dabogdom imaš američke pameti ili dolara, a ime ko ime i vo ga ima.” Djed se smijao i govorio: “Jesil saznala šta je deva?” Njima su njihove prepirke, pogotovo pred publikom, bile nešto kao obloge kojima su liječili dosadu koja nastupi skupa sa prvom primljenom penzijom. Od tada smo djedu Džordžu čestitali Božić sa Merry Christmas i on je odgovarao sa Thank you, a babi tradicionalno.

I umrije djed. Božić se ogrnu snijegom, a mi napunismo babi kuću. Moja drugarica je u Americi, daleko od našeg Božića, nema više hora oko stola ni prepirki. Ima česnica i baba koja ne da reći da je se ikad prepirala sa djedom. Osjetila sam kost u grlu kada se sjetih one krtine od pečenice koju je pekao djed. Pita me Rada kada smo ostale same, onako u povjerenju, da niko ne zna, šta je to deva. Nađem sliku na telefonu i pokažem kako izgleda to što ju je ušutkalo milion puta. “Aaaa to ono žuto magare sa cigara kamel? Joj Đorđo, Đorđo…”

Pridruži mu se njegova Rada nedugo nakon toga. Samo je jedan Božić doživjela poslije njega. Prepiru se negdje danas sigurno, samo što mi to ne čujemo. Meni je Božić u januaru zauvijek ostao u zagrljaju Rade i Džordža dok se pahulje formiraju u sniježni pokrivač i oblače Božić u bijelo. I danas se vodostaj suza u oku uveća i pobježe božićna suza niz obraze za njima. Fale uvijek, a danas najviše!