Odrastanje i umjetnost

Kome je teže u procesu odrastanja, djetetu ili roditeljima? Pa ako si dijete onda je djeci svakako teže, a ako ste roditelj onda roditeljima, prosta računica. Kada sam jednom prilikom sugerisala svojoj dobroj prijateljici na greške koje čini u odnosu sa djetetom, koje je da se razumijemo skoro pa zlatno (ovo zlatno će u daljnjem tekstu postati blatnjavo), frknula je da se ne miješam jer pobogu, nemam djece, šta ja znam o tome?

Uredu, nije problem, zato ti meni draga moja nemoj ni kukati više na dijete, nemam djece stoga mi i ne kukaj. Ja taj tip kuknjave ne razumijem. Ali ne mogu se suzdržati da se kod tebe ono malkice ne upetljam. Djece nemam ali zdravog razuma mi ne manjka, a samim tim ni argumenata. Objektivna sam u svim segmentima pa ti vidi. U prilog ti i ne ide sva tvoja roditeljska šuplja koju si pokupila od onih super mama u parku ili na internetu. Zamisli ti samo, bila sam i ja dijete. Da, da, skupa s tobom. Skupa smo mi lješnjake krale, komšiji niz brijeg jedne jeseni pobacale barem stotinu bundeva, zanimljivo nam bilo kako se kotrljaju. Ja jela kod tvojih, ti kod mojih iako nam je strogo zabranjeno bilo jesti po tuđim kućama. Ja tvoju kuću svojom smatrala. Znala sam gdje ti mama nakit za jelku drži.

A kad smo kod toga, najveću glupost smo napravile tvom rođaku upravo na dekorativan način. Palo meni na pamet, ti se oduševila i nastao haos. Uvijek nas je tvoj prepotentni rođak nešto izbacivao iz takta. Bio nekih desetak godina stariji od nas pa ko je ko on. Pa ima auto, vozačku pa na more ide. Živio lik naš savršeni, imaginarni život i još nas nerijetko znao poniziti i staviti nam do znanja da smo samo glupa dječurlija. Mama te poslala da mu malo poradiš po kući, da sve dovedeš do božijeg savršenstva. Dolazi sa curom, nije naša, švabica je, valjalo je ostaviti dobar utisak i osvijetliti obraz. I ostavile smo utisak, a tek kakvo smo osvjetljenje pripremile. Mi bolje nismo znale. Sve smo zbiksale, sve mirisno bilo i još mu u julu mjesecu jelku nakitile, lampice na njoj upalile ito nasred terase. Nikad jelku više nisam onako lijepo uspjela okititi. Bog me kaznio. Zamisli samo one svoje kada su jelku ugledali? Tvoj komentar je bio da ionako za Božić nikad nisu kod kuće. Nek osjete malo prazničnu atmosferu u domovini. Mama s tobom nije pričala danima, mislim pričala je, derala se, prijetila ti. Meni je zabranila da ti dolazim jer si bila u kazni. Šta bi tek bilo da znala ko je idejni tvorac i glavni organizator? Prepričavalo se ovo godinama. Ti si svima govorila da je u tvojoj glavi uvijek neki praznik, a tad se eto zadesio baš Božić.

Još ovih sitnih prestupa ima kod mene u moždanoj arhivi i nikad ih neću staviti ad acta. Kažem ti lijepo, počela si ličiti na onog tvog rođaka. Šta misliš da i tebi jelku nakitim skupa s tvojim sinčićem, da te dočekamo kad dođeš s posla? Možda malo omekšaš? Dijete ti je predobro, samo si ti odrasla i preselila se u drugi ugao ilitiga ćošak gledanja. A kad smo kod ćoška, ti si barem tri puta u sedmici bila u ćošku. 90% sijedih na učiteljvoj glavi su tvoje djelo. Pa i to si zaboravila. Kupiću ti one tablete Ginko za koncentraciju i pamćenje, gubiš važne historijske činjenice naše prošlosti. Uvijek si me pitala za mišljenje, a sad kažeš da se ne miješam? Kasno ti je da me preodgojiš mala!

Izvinjavaš se? Ma oprošteno ti je i prije izvinjenja. Hajde, probudi ono dijete u sebi. Nek ustanovi ona mala ti da je tvoj sin od pet godina samo dijete i da je divan. Pusti onih 10 načina uspješnog odgoja i sve savjete ovog svijeta. Tebi internet baš škodi. Imaš dobro dijete i tačka. Pa šta ako se danas isprljao blatom toliko da si ga ti jedva prepoznala? Htio plastelin, ti nisi kupila, desila se ta kompenzacija sa blatom i gdje je problem? Nije plakao niti urlao u knjižari što nisi kupila plastelin. Dostojanstveno otišao u blato i sproveo svoje ideje u djelo. Ne vagaj toliko. Vaga odgoja varira od djeteta do djeteta. Nije to univerzalna mjera. A kod umjetničkih duša flekice su uvijek u modi!

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

10 misli o “Odrastanje i umjetnost”

      1. I Ja imam jednog od 5godina,eno ga igra se jos napolju i to bos,ko mi nekad kas smo bili djeca.I bas mi je drago da je takav,pored sve ove djece sto dane provedu u kuci pred televizorom.
        Al nisu djeca kriva nego mi roditelji
        A tebi pohvale za Text.
        Pozdrav

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s