Jesenja melodija prijateljstva

Gledamo nas dvije film, jedemo košpe i opet se žalimo što su preslane. Konačno da se i mi u nečemu složimo pa makar to i salinitet košpa bio. Lažem da su kupovne, a tuzlanske soli ni u ovom slučaju nisam štedjela. Sudeći po ovome baš sam prava tuzlanka. Film u toku, ko fol zabranjeno pričanje. Ispod neke sijalice, one ogromne, filmske, koja obasja uvijek pravi kadar, dvoje se naravno filmski i poljubiše. Odmahnu ona rukom i zahukta:” Ovo samo na filmu ima.” Pogledam je, hoću reći pojedem je pogledom, kad ona nastavi: “Ja da onog svog poljubim pod ovom sijalicom, nacrtala bi se tu najmanje i dva stršljena.” Gromoglasno sam se nasmijala njenoj konstatciji, a ona mrtva ozbiljna. Ovo je naš scenarij već godinama.

“Opet hoćeš na buvljak?”- zareža u svom stilu. Prešutim, šta će, mora sa mnom. Moje oči obožavaju ovaj šareni svijet. Nekako mi sve one figure imaju priču i dušu, kako prodavači tako i roba. Ona koluta svojim sitnim okicama. Nalazim dvije radio kasete Bijelog dugmeta. Trebam izbjegavati kupovine u jesen, stvarno, upravu je ona. “Zar ćeš stvarno dati dvije marke za to? Imaš jutjub, koji će ti to vrag?” Odgovaram: “Kasete to nekako odrade za dušu, jutjub za novac.” Ma ni rođena me majka ne bi onako ošinula pogledom. Pazarila. Pravdam se da me jesen malo mlati pa mi i ovo malo mozga što posjedujem okrenula na svoju romantičnu stranu. Kaže da mi za ovakve gluposti jesen uopšte nije potrebna i da sam ovakva čitavu godinu. A jesen mi se baš učinila kao super izgovor.

Idemo skupa na jesenji vašer. Zalijepi se ona za neku košulju pa je sa svih strana gleda. Šmeknem tezgu do nas na kojoj se prodaju knjige. Nagovorim je da proba košulju. U međuvremenu kupujem Andrićevog Omer Pašu Latasa, tvrde korice, sjaji se, za četiri marke. Kupi i ona košulju i koji je vrag nanese da je pokuša staviti u moju torbu. Oči joj onaj Latas izbi, kaže da nisam normalna, opet knjiga. Ona je samo za varijantu stručne literature, dok je za mene knjiga bajki još uvijek najstručnija pisana riječ. Zvoca mi ko žena mužu, ko majka djetetu, ko svekrva snajki ali bez ikakvog vidljivog rezultata. Ona je inače jedina na ovom svijetu koja mi ima pravo zvocnuti koju, a da prođe bez sankcija. “Još si je pokušala sakriti, srami se, bolje da si i ti košulju kupila…” Planiram večeras Latasa konačno pročitati, e moj Andriću koje zvocanje zbog tebe trpim ito zbog knjige koju nisi ni napisao do kraja. Pitam je da li se sjeća one priče Košulja sretnog čovjeka? Zna na šta ciljam jer u toj priči sretni čovjek nije čak ni posjedovao košulju. Odmahnu rukom. Zna ona da ću uzeti njenu košulju ako mi ikad to čudo sa dugmadima zatreba, a do tada ću biti sretna.

Ona je uvijek racionalna, uvijek mi za rođendan kupi one potrebne sitnice koje ja čitave godine namjeravam kupiti i nikako da stignem. Ja njoj kupim jednu stvar koja se meni sviđa i koju ja vidim na njoj. Nosi iz ljubavi prema meni i baš za tu stvar dobije najviše komplimenata. Uvijek se u takvim situacijama pobjedonosno naslađujem.

Ona planira, Bog se smije, a ja umirem od smijeha. Kako to često biva i ovaj put život namontira situaciju, demontira njene planove i posla mene da zapamtim sve detalje. Na moj nagovor idemo šetati, nebo nabacilo veoma tmurnu šminku na horizont, možda će i kiša, koga briga, nevoljko je pristala, ali je pristala. Zna ona koliko volim jesen i sva raspoloženja ovog godišnjeg doba. Ponijela je kišobran, ja nisam, volim slobodne ruke, eto ubi me nosanje kišobrana. Još onaj kišober sa štapom koji mi više liči na hladno oružje nego na nekakvu zaštitu od vode koja padne direktno sa nebesa i koju zovu kiša. Sjetim se one bake iz crtanog filma gdje ima onaj crno bijeli mačak Silvester i počnem se smijati. Opet me pita jesam li normalna, opet razmišljam kako da odgovorim na ovo pitanje. Kaže samo se budale smiju bez razloga. Čuj to? Imam ja razlog, a to što ga ona ne zna, to je već neka druga priča. Taman zaboravim na onu baku kad eto je opet u maštu. Moram pod hitno prestati gledati crtane filmove. Počinje kiša, pljušćina neviđena, uspijevam ubaciti glavu pod onaj kišobran. Ona reče da nebesa plaču, a ja je ispravljam da ustvari umiru od smijeha. Žali se da su joj noge mokre i da sve od nogu dolazi. Govorim joj da psihijatri kažu da sve ipak iz glave dolazi. Počela se i ona smijati konačno. Idemo na čaj, odmah. Ščepala sam je za ruku i uvela na prva vrata koja su obećavala šolju čaja na tuzlanskom korzu. Tako ljuta i mokra je upoznala ljubav svog života baš tu pred mojim očima. Zamalo mu oko nije iskopala onom kišobrančinom. Zar ona, ona koja je u šest ujutro sređena kao za malu maturu, da ovako upadne u vrtlog sudbine, ito razlivene maskare i sa oštećenom žicom na kišobranu? Lijepo napisah nebesa umiru od smijeha.

Vrzmaju se i danas kapi kiše po starom prozoru. Pjeva mi Tifa sa one kasete da će i sutra kišiti. Već mi tri godine pjeva Tifa na ovaj način od septembra do novembra svaki dan. Zovem onu svoju koja ove jeseni nije tu. Odveo je onaj što mu je zamalo oko iskopala onog kišnog dana. Puštam joj pjesmu, insistira da je do kraja posluša, govorim joj da ima jutjub. Ne može da vjeruje da je to ona kaseta i da je još uvijek u životu. Tako ja na momente otopim njeno srce. Čudi se kako mogu slušati istu pjesmu milion puta, a ne zna da svaki put u toj jednoj pjesmi čujem nešto novo. Eto ni muziku ne slušamo na isti način.

Ponekad je ljubav jedini argument koji stoji između dvije sasvim suprotne ličnosti. A gdje stanuje duša? Pa ako je imate onda shvatate da je kod svakog na drugom mjestu. Eto kod mene u srcu, kod nje u glavi, kako god, važno je da je imamo i da je dijelimo. Reče nauka davno da se suprotnosti privlače. Neću u nauku da se petljam jer čovjeku ionako za sreću treba samo malo prijateljstva, malo jeseni i malo muzike!

Da ne zaboravim, u prilogu imate sliku one bake!

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s