Moj djed

Uvijek sam rado opisivala ljude i situacije i uvijek sam imala osjećaj da svim tim opisima nešto fali. I nakon mnogo godina sam shvatila da mojim tekstovima ustvari samo fale pravi čitaoci. Skoro nađoh svesku pismenih vježbi iz bosanskog jezika sa mnogo tekstova. Uvijek sam iz pismenih dobijala ocjene manje od petice. Jedan tekst koji mi je donio potoke suza jer ga je učiteljica davne 1998. godine krunisala trojkom vam prenosim u cjelosti, sve sa gramatičkim greškama i čistim dječijim osjećanjima.

Tema: Moj djed

Datum: 20.10.1998. godine

Moj djed se zove Grgić Grga. Ima u selu kod nas još jedan Grgić Grga i to me nervira jer poštar uvijek donese njegove račune pa ja moram ići njegovoj ženi Ani da ih zamijenim za naše. Moj djed nije puno visok. Ja sam mu do ramena a ja sam najmanja u razredu. Iako on nije visok ima visok pritisak. Ima 62 godine i oženjen je sa babom. Njegove oči su plave i ima tanke usne. Na djedu se najviše ističe kosa koja je jako gusta i bijela ko snijeg za Božić. Kad ga ko pita što je bijel on kaže da je to od genetike. U šali kaže da je malo i od babe. On voli da se šali. Njegove šale su lijepe i nevrijeđaju nikog. Djed nije debeo i mršaviji je od babe. Voli da oblači crne pantole, bijelu košulju i džemper. On to zove misna garderoba. To oblači u crkvu i kad ide u Tuzlu. Na poso ide u radnom odijelu i meni djed tad izgleda deblje. U džepu što se nalazi na prsima od radnog odijela ima čokolodano mlijeko sa slamčicom koje daje meni kad dođe s posla. Njima to mlijeko daje šef na poslu. Neradi subotom i nedjeljom. Radi on i tad ali oko kuće. I tad bude u radnom odijelu. Moj djed voli životinje i ima kravu Šaravu koja ima velike rogove. Kad ide da nahrani kravu obuče opanke i ponese plavu kantu od deset litara. Vrati se sa kantom punom mlijeka i prljavih opanaka. Ponese i meni krušku zimnjaču i kaže da je ostavim da malo umekne. Kruška mi uvijek počne da trune pa je djed iskruži. Ponese mi i džepove pune mladih orasa koje nabere usput. Djed voli da jede pitu. On je vrijedan i sjedi samo poslije sedam sati kad počne dnevnik pa to gleda ili kad mu dođu kakvi gosti. Djed je kockar. On radi u firmi 2. oktobar koja se nalazi u Bukinju i tamo se u firmi kocka. Njega pošalju sa kockama u park pa on kocka stazu kojom se će ljudi prolaziti da ne gaze travu. Kolege na poslu ga vole. Iskocko je i nama u dvorištu dvije staze. I u centru Tuzle na korzou je stavljao kockice tamo gdje su granate oštetile put. Uvijek mi je pričo da je kocko neku Kaldrmu što je išla uzbrdo. To je neka ulica u Tuzli napravljena sva od kockica. On zna napamet sve saobraćajne znakove na putu. Djed nepije rakiju ko drugi djedovi već pije sok ko mi djeca. On nepravi probleme, negalami i nikad ne psuje. Nikad me nije ociknario roditeljima kad budem bezobrazna. On razumije da sam ja dijete i da djeca prave probleme. Zove me Mišure. On je pravo fin i mnogima je kum. Lijepo je vaspitan iako su mu roditelji umrli kad je bio mali. Djed nikad niskim ne trača a sa svima se lijepo druži. Blago mom tati jer mu je djed tata.

Već druga godina otkako djeda nema. Mislim ima njega u srcu i mislima samo fizički više nije prisutan. Kažu da je umro, a ja nikako ne vjerujem u ta kazivanja. On se, ja mislim, samo malo preselio u raj da kocka neke nebeske puteve i kaldrme.