Imela

Odluči nebo jedne noći da otvori ledeno srce i oslobodi sve čežnje oblaka napunjenih pahuljama. Snivalo je lišće rasuto po šumi još koji dan jeseni i još koju zraku sunca, ali nebesa su bila nikad odlučnija. Zatitraše pahulje iznad decembra i spustiše svoje ledene poljupce na ono lišće pa ga još više priljubiše uz tlo i prekriše bijelim plahtama. Neke pahulje zapeše na granama i ne stigoše poljubiti zemlju. Šuma je izgledala golo pa su se pahulje morale baš potruditi ove večeri. Bilo je drveća koje je opkolio bršljan koji ni sam nije bio siguran da li je okupator ili zaštitnik. Škiljila je imela sa jedne bukve čitavo ljeto. Ono si u šta gledaš. Bojala se ove izreke. Nije htjela da bude nepregledna breza bijele kore ni mali bukvić koji je izrastao ukrivo. Bila je prelijepa i živjela je na mekanoj bukvi. Imele vole mekano drveće i crpe iz njega vodu. Glupo joj što je zovu parazitom. Ona je tu radi ljepote. Ona je kruna. Bukva treba da bude ponosna jer joj je baš ona na grbači. Da nje nema niko ne bi ni pogledao u onu glupu bukvu. Takvih je milion u šumi. Jesen joj je proširivala vidike svakim palim listom. Uživala je gledajući obližnje selo i dim koji paradira iz tek očišćenih odžaka. Vjetar i ptice su joj počeli stalno dolaziti u posjetu. Žao joj što ne može tako ljeti uživati. Kao i svaka ljepotica sanja da se sunča. Zaklanjaju je ljubomorne duše, bukvetina i breza sijede kore. Kada šuma vrišti golotinjom, imela uživa. Prolaznici misle da je gnijezdo. Samo znalci šume znaju ko je ona. Zelena je čitave godine i ima kožnato lišće, zadnji modni krik. Zimi postane još zelenija. Zalijepljene bobice crvene ili bijele boje su njeni plodovi. Jedina je našminkana u šumi u ovo doba godine. Tušira se prvim topljenjem snijega. Svijet posmatra sa visine. Mrzi ograničenja. Časti ptice. Pije bukvi u inat. Uživa sve do prvog listanja. Ptice su joj iscvrkutale da ljudi prave plastične imele koje stavljaju kao ukras za praznike. Konstatovala je da je nezahvalnoj bukvi uvijek Božić ito preko njenih leđa. Ko je sad parazit? Ugodnu zimu vam želi jedna imela dok je ljube prve pahulje doputovale sa nebesa.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

2 misli o “Imela”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s