Neki davni sretni dani

Otvorila je drveni kovčeg i laganim pokretima reumatičnih prstiju izvukla narodnu nošnju koja je ležala na rolni bijelog beza. Bilo je tu par smotuljaka nekih sasušenih biljaka oporog mirisa koje su zadužene da drže moljce podalje i koje su bile uvijene u bijelu maramicu. Pokazivala mi je odjeću u kojoj je željela biti sahranjena. Brada mi je podrhtavala, gorčina punila grlo stvarajući neku nelagodu koju sam morala gutati dok je crvenilo nastanilo obraze koji se užariše. Osjetih suzu koja se omakla niz žarene obraze. Izusti: “Nek znaš gdje je za ne daj Bože.” A ja nisam htjela da znam gdje je i muka mi je što govori uvijek da je smrt bliža od kragne oko vrata. Odjeću je uvijek dijelila na dvije grupe, bjelinu i “u civilu”.

Dok tabiri o onom svijetu ja je zamišljam ovako:

Imam osam godina. Ona se skockala. Obukla bijelu nošnju, tkanicom istakla struk i poveći stomak podijelila na dva jednaka dijela. Suknene čarape bjelje od suhog snijega su dosezale do ispod koljena iznad kojih su se njihale vezice onog haljinastog dijela. Na nogama su bile pape, crne i mekane, ličeći na pokućnice, pogodne za dugog hoda i igranje kola. Hladnu trajnu je pokrila čemberom koji se nakostriješio nad oznojeno čelo, a oko vrata je stavila struku lažnih dukata i mrežicu od bobaka koju je napravila za ovu priliku. Idemo na Gospojino na Breške.

Ispekla je hljeb u tepsiji koja je bila velika kao stadion Santijago Bernabe. Potušila ga mokrom krpom i kesom da korica bude meka. Napravila punjene paprike, ubrala paradajz i krastavce, nasula soli u slanik, pripremila nož i viljuške, najljepšu kuhinjsku krpu i drvenu dasku za križanje mesa. Izvadila je iz masla komad bijele peke koji je zimus nahvatao dobre dimove u sušari. Čula je da se obijaju sušare pa je zimus stavila najlon ispred vrata sušare i na njega navalila snijega. Tata je jedne večeri imao kasne goste koje je htio počastiti mesom i umalo vrat nije slomio zbog njene ideje. Pao je na leđa, ugledao svoje noge u zraku i pukla ga baterija koju je dobio od dajdže Luke iz Njemačke po sred čela. Zavila je taj komad peke i šarene slanine koji su se sušili baš u vrijeme udara baterije o glavu, u papirnu vreću od brašna i sve lijepo stavila u korpu. Dodala je flašu vode i poloku rakije. Korpu je prekrila stoljnjakom u koji se čak nije smjelo ni gledati da se ne isprlja pogledom. Djed je nosio na Breške onu korpu ko’ Crvenkapica. To je bila naša užina.

Čitavu misu je gledala okolo. Prvih deset minuta skoro pa neprimijetno, a poslije se okretala kao nemirno dijete u školi. Tražila je pogledom Kneževiće iz Drijenče, Nikiće iz Kosaca i naše kone udate u druga sela. Kada se misa završila djed je uzimao korpu i kroz gužvu smo se probijali do obližnjih livada na kojima bismo užinali onu peku. Nekad se hvalata i u kolo. Noge joj nisu dodirivale zemlju koliko je dobro igrala. Poistovjećivala se sa onom Garom iz pjesama iako svi znamo da joj je kosa u mladosti bila svijetlo smeđa. Dokazivala je da je bila gara crno bijelom slikom iz 1968. godine. Uvijek nas tom dosjetkom nasmijavala do suza. Pitala ju je neka drugarica dok smo se probijali do livade na kojoj bismo užinali ko joj je radio kere za nošnju, a ona se hvalila da je to sama davno nekad radila. Druga je dirala one lažnjake oko vrata i pitala tihano babu gdje ih je nabavila. Namigivala je baba kao da ju je za narkotike pitala i šeretski se nasmijala. Šepurila se pred svim tim ljudima.

Ja sam htjela šećernu vunu, sladoled i ringišpil. Sve su mi obećavali, ali tek poslije jela. Ljudi su se pozdravljali s njima i pitali čija sam ja. Prije užine se pazari lubenica. Baba hoće da vadi čep odnosno uzorak lubenice, a prodavač kaže da nema nož. Vadi ona iz korpe kućnu nožinu i nadmudruje ga. Tri mu je lubenice iskasapila dok nije našla pravu. Cijedi se sok lubenice i na laktovima prlja rub nošnje. Govori trgovcu da se sa ženama i lubenicama nikad ne zna. Vidno je iznerviran dok se ona nožina presijava u babinim istetoviranim rukama.

Zastrli smo stoljnjakom komad zemlje i poredali sve što smo ponijeli. Djed je križao peku natanko, a baba pravila salatu. Pored nas su bile i druge porodice i užinali su svi. Čitava livada se šarenila, što stoljnjacima što ljudima. Pridružuju nam se tetka Jozo, tetka Mila i njihov sin sa porodicom. Igram se sa rođakom Bojanom koji je kupio plastični pištoljčić. Prljam majicu onom lubenicom. Bojan i ja buljimo u kolače ljudi do nas. Časte nas neznanci. Naših je sramota. Hoćemo na sladoled pa nas neko od starijih uzme za ruku i odvede. Jedno se uvijek vrati uplakano jer nije dobilo igračku koju je usput vidjelo. Mislila baba da može moje nestašluke potkupiti sa dvije marke. Neko je donio foto aparat i napravio par slika. Podbočila je ruku, popravila čember, šarene kerice ispod onih lažnjaka dukata i ponosno pozirala. Govorilo se da je Gospojino jesenji svetac. Izvorna muzika je dopirala sa svih strana.

Eto tu ja vidim tvoju savršenu nošnju. Na Gospojinima koja su prošla, među nekad sretnim ljudima koji su odavno pokojni, na suncu avgustovskog dana, na staroj slici iz albuma koje je neko nasumično napravio i pred onim trgovcem lubenica kada je pored tebe stojao djed u bijeloj košulji i pantolama na peglu. Gospojina si provodila u civilu. Neke nošnje su izgleda od početka osuđene na drvene kovčege, mrtvačke sanduke, tamu i ograničen prostor. Čekaju posebne prilike poput smrti. Šteta, bile bi ljepše na Breškama nekad davno.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

3 misli o “Neki davni sretni dani”

Odgovori na rapunzelstar1 Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s