Snjegovi mog djetinjstva

U bijeli snijeg se nije dalo gledati, a crni detalji su ozbiljno žuljali oči. Nadvilo se nekakvo sivilo nad dušom i natopilo suzama sve one uspomene na zime našeg djetinjstva. Prosili smo od nebesa nevine pahulje i radovali im se kao prazniku. Put koji je vodio preko Majevice sve do Čelića tada nije bio redovno čišćen. Mi smo bili prvi koji su ranim jutrom stvarali prtine i gazili prema budućnosti. Bili smo presretni ako je autobus uspijevao doći do stanice u Doknju. Sve to nas nije sprečavalo da promrzlim šakicama pravimo grudve i uživamo na putu od kuće do škole. Rukavice smo redovno zaboravljali. Sreća se kačala za rubove vunenog šala i rasla svakodnevno. Imitirali smo odrasle i ispuštali topli dah praveći se da pušimo. Snijeg nam je išao u prilog jer je ledio makadam i onemogućavao nam prljanje. Curili su nam nosići na uranak i uvijek je neko od nas imao maramice koje su bile nešto kao zajednička svojina. Ako neko slučajno padne potpomognut ledom ostali se prvo dobro ismiju pa onda pomognu da nesretnik ustane i otrese snijeg sa odjeće i školske torbe. I svako je uspijevao biti nesretnik tih par kilometara. I svako se uspijevao dobro ismijati.

Zima je slikala svoj autoportret po našem selu koje je veoma brzo zamirisalo na snijeg. Neko je kucao na vrata, a mama je uvijek bila ta koja reaguje na zvono i kucanje. Čujemo poznate glasove naših drugara Jukića: “Teta Luco, ima li Bože i Ivone?” I bilo je Bože i Ivone uvijek tu za nestašluke. Izlazili smo kao specijalci na onaj snijeg, napolju popravljali kapu i rozali jaknu. Nestajali mami iz vidokruga i u ledeni put pretvarali naš strmi sokak sankama, spuštali se niz Pobablje i završavali u djedovom dolu. Svaka nizbrdica nam bila važna. Koristili smo staru, ogromnu tepsiju, najlonsku vreću i drvene sanke za spuštanje. Da se zagrcneš od miline kada se sjetiš trnaca koji kolaju tijelom dok letiš na tepsiji. Nismo osjećali ni prste na rukama zaštićene rukavicama ni stopala zaštićena vunenim čarapama u gumenim čizmama do koljena, ali smo osjećali djetinjstvo i išli da se spustimo barem još jednom niz onu strminu. Kući smo se vraćali tek onda kada nas roditelji ljutitim glasom dozovu po treći put i na naše zašto odgovore sa “zato što ja tako kažem”. Naveče smo se kartali, igrali gradova i sela, fota i pravili bijele planove za sutra. Najteže nam je padalo topljenje snijega. Televizor je zimi bio rezervisan za odrasle. Mi smo imali jedni druge.

Posmatram jutros snijeg koji se izvalio na leđima plastenika. Nije ni svjestan da je dovoljna samo jedna istopljena pahulja sa njegovog ruba da ga povuče niz najlon i svali na zemlju. Tako i djetinjstvo jedne zime prokliza i nađe se u svijetu odraslih, trehnu o obaveze kao snijeg o zemlju sa onog plastenika i prestadoše sva ona radovanja i sankanja. Ostadoše samo sjećanja na dane kada te roditelji pošalju po naramak drva, a ti uzmeš pogrešno pa se sav onaj red stropošti po podu šupe. Baš kao ta drva sjećanja mi padoše na srce, ugruvaše ga ljepotama i natjeraše suze vlažne od minulog djetinjstva.

Kada odrasteš psuješ led koji stružeš sa šoferšajbe, piješ piće okićeno kocakama leda koje ga razvodnjavaju i čine podnošljivijim i nosaš led u srcu čitave godine. Toliko zamrzimo zimu, a svakim danom smo kao ljudi sve hladniji i hladniji. Fale mi Jukići, treba mi djetinjstvo da otopim ovu odraslost u sebi.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Jedna misao o “Snjegovi mog djetinjstva”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s