Pijani decembar zanesen praznicima

Pio je kišnicu decembar zenesem zelenom travom i pokojim cvjetićem što isturi glavicu u nevakat. Neuračunjivi snijeg jednom zapadao tek toliko da mu vidimo bjelinu i pokušamo ustanoviti visinu. Magla je dirala vrhove grabića koji nekada oranu i plodnu njivu u šikaru počeše pretvarati. Baba je po kostobolji prognozirala Božić bez snijega i sve prelazila rukom po desnom koljenu koje po njenim navodima nikad ne laže. Do ispod koljena su joj dosezale vunene čarape obučene na bosu nogu koje su imale zanimljivu mustru i jednu malu rupicu na peti. Zimi se nije odvajala od njih i skidala ih je tek onda kada se smederevcu spusti onaj poklopac na plata, a na njega metne heklanje i zdjela voća.

Jutra su režala sivilom, a bilo je dana kada je sunce izlazilo na vidjelo praćeno zavidnim, jarkim bojama neba, puštajući na slobodu sva naša dobra raspoloženja u ovo sivo doba. Od ranog jutra se ložila vatra od koje su igrale sjene po zidovima u polumračnoj prostoriji. Tačno da se čovjek zapita čime je zaslužio ovakav rahatluk dat očima na uranak. Vrela kafa se pušila iz porodične džezve iz onog vakta dok je mačka kunjala pored šporeta koji će tokom dana ugostiti neoguljeni krompir u svojoj pecari. Svi ćemo malo ispržiti jagodice prstiju guleći mu izboranu koricu. Nekada je za mene djed pržio svoje jagodice, a sada mi suza prži obraz kada krompirom užari sjećanje na njega. Bemti sjećanje. Staviće se i malo pekmeza namijenjenog za gibanicu na tanjirić pa će krompir postati slatkiš umakanjem. Postoje recepti koji što su stariji i prostiji iz godine u godinu postaju sve dragocjeniji.

Orasi za gibanice su napustili udobne ljuske pod udarom čekića i čekali da ih upoznamo sa pekmezom i listovima. Listove smo pekli na platama i slagali ih na veliki stoljnjak od pite, jedan na drugi, umotavali i puštali da uhvate sve adventsko na tamnom mjestu i da tu sačakaju Badnji dan. Napravilo se ove godine mnogo kolača i ne znaš tačno koji je ljepši, a koji ukusniji. Baš bih voljela da je djed tu da mu ih pokažem dok se na prozoru s one strane šarene tikve ubrane u oktobru na njegovoj njivi. I da mi on po svom rastumači šta znači to što u ovo doba godine nema snijega, a ima svega što proljeću i jeseni pripada.

Uhvati se vjetar u igri za crijep, povuče ga na zemlju koja cvili kada je gaziš od razuzdane kiše. Ostadoše gologlave mnoge okićene kućice i pored njih štalice u kojima čuvamo drva. Polomi granja što mu se pod prstima našlo i razbaca ga po cesti. Zacijuka i nastavi da mami uzdahe. Ima nešto oporo u ovoj godini, nešto što želim utušiti u svim kapima kiše kojih se napi decembar kao stari pijanac dok se lampice naizmjenično pale na boru punom ukrasa. Sjene se i dalje igraju po zidovima i nedostajanje sa tugom. Sretni nam praznici!

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

2 misli o “Pijani decembar zanesen praznicima”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s