Kojeg vi manipulatora osnažujete?

Hvala jednoj baki jer me naučila po stare dane, moje stare dane, jednu važnu lekciju. Trebalo mi je ovo i ranije, ali nikad nije kasno. U ruci je držala upaljač i zamolila me da joj pružim ruku. To sam i učinila, a ona kresnu onim upaljačem i oprži me. Trgnula sam ruku iz njene i povukla je prema sebi. Puhala sam u ono oprženo mjesto i pitala koji joj je klinac? Rekla mi je: “Zašto si pružila ruku kada si već vidjela da držim upaljač? Što je nisi izmakla kada sam stavila prst na onaj kolut koji je trebao izbaciti plin napolje i osloboditi plamen? Zašto si mi vjerovala? Zato što me znaš čitav život? Nakon vatre si trgnula ruku i zarežala. I neka si! Nemoj mi više pružati ruku, osim ako nećeš još opekotina i bola! Jel ti sad jasno kako sa ljudima? Prvo vidi šta drže u rukama i u namjerama, a kad osjetiš bilo kakvu vatru trgni se i bježi glavom bez obzira, osim ako nećeš da izgoriš! Eto tako sa ljudima, tako! Male vatre naprave požare, one malo veće nam služe da se grijemo i kuhamo, a najveće su za inžinjere.” Zapali ona cigaru onim upaljačem i ispusti gusti dim, a mene ostavi sa velikim misaonim opekotinama iz kojih se izvuče priča.

Uvuče nam se tako osoba u život u vidu drugarice, kolege, momka ili cure. Dotakne nas svojom tužnom pričom, žrtvenim govorom i šašavom sudbinom. Svaki razgovor počne sa blago tebi pa nam bude i žao što je eto blago baš nama. A nije nam blago samo eto adekvatno stisnemo zube. Ubaci ponekad i kakav kompliment da nas zasladi, ali frekvencija komplimenata pada iz dana u dan. I prigrlimo je kao ranjenu životinjicu. Žali nam se na svekrvu koja je otrovnija od crne mambe i muža kojem je mamina suknja najdraži odjevni predmet, stare i bolesne roditelje koji je ne razumiju, braću i sestre od kojih nema podrške nikad. Kuka na stanje u društvu, preispituje fizički izgled, broji sve tuge koje joj servira život i paniči. Sve joj nešto fali. I mi joj sašijemo krila našom dobrom voljom. Obavimo joj desetine administrativnih stvari, čekamo satima u redu, čuvamo joj dijete, nosamo podmjeru na peti sprat, kupimo sitnicu koja joj je zapala za oko, posuđujemo novac i odjeću, čistimo kuću, peglamo jer ona nema vremena, taksiramo je, upoznajemo sa našim prijateljima, vodamo svugdje, koristimo poznanstva da joj olakšamo život. Jednom učinjeno se svaki sljedeći put podrazumijeva. Svoje slobodno vrijeme rezervisano za nas i samo za nas, ustupimo njoj i njenim problemima. Zapostavljamo sebe i razapinjemo na sve strane. Kidamo od dragocjenog sna pola sata da slušamo današnje ispade njene svastike. Telefonom joj popravljamo raspoloženje, vraćamo samopouzdanje, minimiziramo njene greške, govorimo po milioniti put da je dobra i lijepa, da zaslužuje samo najbolje, da niko nije vrijedan njenih suza i čitav spektar rečenica koje ohrabruju i priljepljuju krila uz tog novog anđela.

I prioniše krila, srastoše se, a naš anđeo nas nadleti, ukaki i svakodnevnica počinje ozbiljno da smrdi, a mi nikako da ustanovimo izvor smrada. Uze sebi za pravo sve i svašta. Svakodnevno nas drugarski poče častiti sa- jesi se usvinjila, vidi kolika si, ta roza majica je baš bebasta, u crnom si ko avet, torba ti je babasta, daj bože da ona tvoja krntija upali na ovoj studeni, koliko ti je stara kuća da sigurno u podrumu imaš jaja dinosaurusa, istekne vožačka dok ti do kuće dođemo, ovdje sigurno još misle da je Alija predsjednik, ovo tvoje derište je neotesano, onaj tvoj ćoro od muža… Mogla bih ja nabrajati u nedogled. Sve navedeno nekako uvijek prezentuje pred publikom. Što veća publika, uvrede upakovane u šalu i crni humor bivaju sve duže i maštovitije. I sve ovo svrsta u šalu ili u to da ti je drugarica, a da je drugarski reći i skrenuti pažnju, iskreno i u lice. Kada se suprostaviš proglasi te ludom i kaže da ideš da se liječiš, da ne podnosiš istinu, da su ti milije laži, da si glupača kratkog fitilja, ista si kao pa ti navede neku crnu ovcu tvoje porodice…

Sve ovo je njen mehanizam kontrole i pomoću njega proizvode one komplekse koje ćeš ti nosati, plastenička proizvodnja inače, na veliko u kontrolisanim uslovima. Servira izreke tipa- pametan je zahvalan na kritici, a budala na pohvali ili treba biti zahvalan na savjetima, a ne na pohvalama. Ovim mudrostima te dotuče. Ako naglo prekineš kontakt doslovno te proganja i zivka nabijajući ti osjećaj krivice što nisi tu u ovim belajima koji je zadesiše baš jutros. U stanju je satima nabrajati ono što je učinila za tebe počevši sa da ti nije bilo mene i onda slijedi spisak sitnica tipa- posuđivala sam ti punjač, uvijek kada krenem u trgovinu (nekih dva puta u životu) pitala te treba li ti šta, čak sam ti i cigare kupila, a to ne bih ni ćaći rođenom, razmijenila sam ti eure… Sve ove sitnice su njoj bitne i važne, a kad ti počneš nabrajati pakleno velike usluge optuži te da joj nabijaš na nos. Ljudi ove vrste nisu u stanju da urade za drugog velike stvari zato svoje preuveličavaju do besvijesti. Igraju se sa vašim strpljenjem, ispituju i pomijeraju granice svakodnevno. Vaš život i nervni sistem su za njih poput video igrice. Bocnu vas i odu kući, izvale se na kauč, upale omiljenu seriju i cvjetaju dok se vi satima preispitujete svoje mentalno zdravlje i mjerite gabarite pred ogledalom.

Ako ste se pronašli u bilo kojoj riječi ili još gore rečenici, onda nastavite čitati.

  • Ako nekoj osobi čitav svijet kao nešto duguje, nije na vama da plaćate te dugove. Lijepo je pomoći drugima i ljudi imaju urođeni osjećaj za pomaganje, ali postoji velika razlika između pomaganja i iskorištavanja. Pretvorite to pomaganje u novac tj radne sate, pomnožite sa minimalnom satnicom i pogledajte koliko ste poturili leđa i koliko dugo vremena. Ako je broj trocifren na mjesečnom nivou, stvarno se trebate zapitati. Možda trebate sebi pomoći!
  • Onog ko vam kaže nema danas prijatelja uvijek shvatite ozbiljno. I sebe je svrstao u tu grupu i nije vam prijatelj. Ovdje nema kompromisa ni po babu ni po stricu. Mnogi baš tom rečenicom traže od vas da dokažete suprotno i na taj način vas okupaju u devet voda.
  • Prijatelj nikad ne zloupotrebljava vaše slobodno vrijeme. Ne radite zadaću ničijem djetetu u ponoć pa ni svom! Inače će ponoć postati vrlo lako adekvatna za ove aktivnosti. Granice koje ne postavite se ne podrazumijevaju, a stoga i ne postoje!
  • Uvrede nikad ne trpite! Pravi prijatelj vas ne vrijeđa nikad i uvijek radi na tome da se dobro osjećate. Jednom se moja drugarica ofarbala u neku boju koju bih mogla opisati kao lisica u pokušaju i mene je pitala za mišljenje. Rekla sam joj da je simpatično (nisam joj rekla da je i opušak u travi simpatičan ako pravite fotografiju za kampanju protiv pušenja). Riječ simpatično je uvijek dovoljno neodređena i mlaka, ali i pozitivna. Nadodala sam da joj je crno ipak bilo wow, a da svako teži da bude wow. I ona naravno htjela da izgleda wow i vratila se brzo u crno. Bezbolna je relacija između simpatično i wow. Ovo je najbanalniji primjer, ali se model može primijeniti na bezbroj drugih primjera kada vas neko pita kako mu nešto stoji.
  • Ako satima prebirate po glavi da li vam je kuća dovoljno čista ili kako se obući zbog zlosutnih komentara neke osobe, onda shvatite da vam nije mjesto u društvu te osobe. I ne zalazite na mjesta gdje vam nije mjesto.
  • Kako reagovati na uvrede? Osobama ovog kalibra ne vrijedi kulturno ukazati na to da vam nešto smeta. Koristite strog nepovišen ton i udarite rafal: “Nisam s tobom čuvala ovce zato što je za to potrebna taktika, tačnost, brzina i fizička spremnost koju ti očigledno ne posjeduješ pa zato proširi taj svoj kržljavi vokabular, ne sorondaj i pokaži poštovanje!” Uvijek pri ruci imajte vizit kartice bilo kojeg psihijatra i kada vas ova osoba počne vrijeđati strpate joj jednu onako prijateljski. Povileniće sigurno, vikaće i vrijeđaće, a vi dodajte da je stanje i gore nego što ste očekivali i da joj mislite samo dobro. I onda se distancirajte zauvijek! Distanca od ovakvih je temelj samopoštovanja. Sa osobama ovog tipa nema mjere.
  • Posmatrajte kako osoba reaguje na komplimente koje dobijete. Ovo je nepogrešiv metod koji me sačuvao bezbroj puta. Komplimenti su rendgen u ovom slučaju. Ako na “Rekla mi Marica da sam zgodna” dobijete odgovor ma pusti nju, ona samo laže ili šta li joj je trebalo, znate koliko je sati. Dovoljno da svirate kraj!
  • I za kraj pojedini ljudi se osjećaju dobro samo onda kada je vama loše. Navodnjavaju svoje lične pustinje u duši vašim suzama i znojem. Čim vide da na vas ne mogu više računati odletjeće bez krila i odnijeti svoje pustinje nekoj drugoj dobrici.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

2 misli o “Kojeg vi manipulatora osnažujete?”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s