Med i mlijeko

Beemed

Opet jedna moja ratna priča od koje mi bombe miline pucaju u srcu sa svih strana kad god je se sjetim. Moj komšija, inače jako star čovjek kojeg sam moljakala da sa mnom igra ganje jer je samo on bio sporiji od mene, priredio mi je iznenađenje za šesti rođendan. Jedva je došao do moje kuće, noseći u jednoj ruci štap, a u drugoj nešto što nisam mogla identifikovati dok sam ga posmatrala kroz prozor. Taj poklon je bio umotan u nekakav sivi, opori papir, svezan nekakvom špagom i djelovao je jako neugledno dok sam mu govorila hvala. Otpakovala sam na licu mjesta taj paketić iako ovo nije baš bio običaj kad sam ja bila mala i oduševljeno sam poljubila pola tegle meda koja ugleda svjetlo dana kada sam skinula onaj papir pa onda njega. Pravi pravcati med kojeg sam očima gutala sve dok on nije otišao kući. Ne znam kojim kanalima i kako je on došao do tegle meda u ratnom bunilu, ali eto došao je i u takvim ludim okolnostima odlučio je svoj med podijeliti sa mnom, pola njemu pola meni. Samo što je moja polovica bila malo visočija u tegli nego njegova. Rekao je:“Sretan ti rođendan i dabogda ti čitav život tekli med i mlijeko.“ Taj djed je umro pred kraja rata, a još mi okus onog meda golica nepce iako je od tad prošlo godina i godina, proteklo suza i suza, a bogme i mlijeka i meda. Nakon rata pokloni su postajali sve skuplji i praktičniji jer smo rasli, a papir im je često puta bio ljepši nego sadržaj. Oko Božića smo dobijali paketiće u školi u sklopu projekta Djeca djeci i ti paketići su uvijek bili puni svakakavih sitnica koje su nam izazivale lavinu lijepih, dječijih osjećaja. Iako sam uvijek bila đavolčić, na smotri podjele paketića sam bila obučena u anđela i na bini dijelila paketiće drugoj djeci. Koliko su svi bili sretni dok su grlili šarenu kutiju veličine kutije za cipele i baš sam nešto razmišljala o tome kako stvarno nije fer da dobijamo poklone samo dva puta godišnje obzirom na to da godina traje 365 dana. Kako bi bilo lijepo barem jednom mjesečno dobiti nešto za svoju dušu…

Sve moje želje prije ili kasnije nađu način da se ostvare. Ja ih taman zaboravim, a one prođu kroz neku pukotinu realnosti, materijalizuju se i pojave se pred mojim očima sa onim izrazom-Mi konačno tu, umorile smo se od puta jer imamo godina, ali svejedno, bitno da smo tu. Kada sam postala bloger paketići su počeli pristizati i više nego jednom mjesečno, a najbolje od svega je to da sam im ja birala sadržaj. Jedan od najmedenijih, kojem eto ja nisam birala sadržaj, stigao mi je prije nekoliko dana. U njemu je bila tegla meda i još jedna tegla meda i pazi sad još jedna tegla meda u kojoj se izležavao crni kim. Čudim se kako ovaj paketić nisu usput napali mravi, ali nisu i hvala im. Rekoh li ja vama da sam dobila i teglu pekmeza? I magnet kamen na kojem je ručno oslikana pčela, i olovke i kalendar i priručnik za pčelare, i mnoštvo malih medića koje dobijemo uz čaj u ugostiteljskim objetima, a koje ću ja koristiti za spravljanje maski za kosu o kojima ću vam svakako pisati, ako ih ne pojedem između dva pranja kose, a sa mnom je svašta moguće. I kada sve krene nizbrdo i nakrivo, pojavi se neko iz Beemed-a i podsjeti me da život itekako može biti med i mlijeko (prilažem vam i sliku kao dokaz). Stvarno je bilo teško ne otvoritit ove tegle prije fotografisanja. Znate li kolika mi je bila moć samokontrole u ovakvoj situaciji dok nepce priželjkuje ono golicanje kao 1994. godine? Odoh sad tražiti da kupim domaćeg mlijeka jer ja pekmez ne znam jesti drugačije osim pomiješanog sa varenim kajmakom na tankoj kriški domaćeg hljeba koja je duga kao januarska noć dok mi pekmez kapa na onaj dio majice pod vratom gdje je nekad ležao siperčić. Hvala Beemedovci što ste me vratili u djetinjstvo, a svima koji čitate od srca preporučujem da probate Beemed proizvode, podržite domaću proizvodnju i pružite sebi šansu da vam život bude med i mlijeko ili pekmez i vareni kajmak, kako god vam duša zaželi. A može i obadvoje ako se ja pitam, a pitam se jer ste na mome blogu!❤🍯

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Jedna misao o “Med i mlijeko”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s