Teško nama vječnim dužnicima

Motali smo se kao po običaju oko odraslih, htjeli da okusimo barem iz prikrajka čari te njihove sjediljke uz kafu, da pofatamo nove i nama zanimljive činjenice i mišljenja koja su oni tako izlagali jedni drugima okupljeni oko tacne na kojima su bile džezva, šećernica i fildžani. Zanesu se oni tako ponekad u priči pa i ne obraćaju pažnju na to koliko pari dječijih ušiju iz nekog ćoška sluša. A ako te spaze slijedi ona čuvena -Vi to nama brojite zube. Ujagmili smo mjesto pored kreveta, mjesto koje im nije na očima i pravili se da uživamo u igri i da smo u nekom svom svijetu. Babi i djedu je došla kona koja je uvijek pričala jako zanimljive priče, ali koja je bila toliko neprijateljski nastrojena prema djeci da smo imali osjećaj da nam zavidi na tome što smo mi eto još uvijek djeca.

-Klima se poremetila skroz. Da te Bog sačuva, al’ ovo nije normalno. Kažem ja dobro je vrijeme kakvi su ljudi.

-E vala ja sam dobra, a ti govori u svoje ime. – nadovezala se baba.

-Davno nekad nam je majka govorila da kad grmi Bog ganja vraga. A vrag ne bi bio vrag da nije vraški mudar pa se sakrije iza dobrog insana da privari Boga i uvijek strada dobar insan od groma, uvijek! Eto na primjer moj tata, Bog da mu dušu prosti, ubi ga grom, a boljeg od njega nije bilo. Od tad se uvijek sakrijem pod ljesku kad grmi. Kaže stari narod da je ljesku Isus blagoslovio i da u nju grom ne udara. – nastavljala je kona ne obazirući se na babinu opsaku.

Upijali smo ove informacije rođak, naš drug i ja. Imali smo u dvorištu ogromnu ljesku. Bila je to sorta nekog čokoladnog lješnjaka i imala je tamno crvene listove, a kada nebo gledaš po sunčanom danu ispod te ljeske, oni listovi su dobijali tamno narandžastu boju. Rađala je obilno svake godine pa zbog toga nikad nismo ni morali u šumu po lješnjake, a znali smo da i u šumi ima ljeskovine.

Krajem maja smo se vraćali iz škole nas troje. Zacrnilo se nebo nad Majevicom, a mi smo imali još dobar kilometar ipo hoda do kuće. Taj dan sam obukla pamučni šorc i majicu, komplet koji su nosili mnogi moji drugari i drugarice iz razreda. Majice su bile prugaste, dvobojne, a jedna od tih boja, obično ona tamnija je bila i boja šorca. Ova kombinacija je bivala upotpunjena čarapama i patikama. Kiša nije mogla čekati da mi stignemo kući tegleći one teške školske torbe i počela je bijesno padati. Nije bilo nijedne kuće u blizini. Ubrzo je počelo grmiti, a mi smo kao specijalna jedinica policije uletjeli u šumu tražeći ljesku. Onolika šuma, a nigdje pod milim Bogom se nije crvenila ljeska. Panično smo se počeli tresti i od straha i od zime. Izletjeli smo iz šume na cestu i uletjeli u drugi dio šume koji je bio preko ceste. Kad ono ni tamo ljeske.

-Šta ćemo sad? –upitao je rođak.

-Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje… – rođaku je samo palo na pamet da se moli Bogu.

-Ma šta očenašaš? –kreknuo je drug.

Drug je te riječi čuo od svog djeda, zakletog komuniste. Taj djed je uvijek svojoj ženi, njegovoj babi, to govorio kad se ona moli Bogu i dijete je te riječi pokupilo.

-Šta me prekidaš? To mi je jedino palo na pamet. Sad moram od početka.

Grmljavina je postajala sve jača i jača. Odjednom smo svi molili Oče naš, a rođak je dodao na kraju molitve:

-Bože, ako me spasiš neću se više nikad buniti što je vjeronauk rano.

-Čekaj! Grom ubija samo dobre ljude, jel’ tako? Onda se ja nemam šta brinuti, meni je smanjeno vladanje. –oduševljeno je rekao drug.

-I meni! –dodao je rođak.

Pogledali su u mene i zagrlili me.

-Eto Ivona, valja tebi Bogu na sud.

-Što si davala svima da od tebe prepisuju zadaću, što si hranila svaku mačku koja nam je došla, što si… – galamio je rođak.

-Davala sam i vama dvojici zadaću. Bolje znati zašto si umr’o nego ne znati zašto si živio! –odbrusih.

-Ma pusti nas, to se podrazumijeva. Ubiće te dobrota. Skačeš u stomak sama sebi.

-Plakaćemo mi za tobom.

-Nećemo, muškarci ne plaču.

-Ma plakaćemo kad niko ne gleda. Ono što niko nije vidio kao da se nije ni desilo.

-Ima i toga. Ona će iz raja vidjeti, a to je dovoljno.

-U raju ima hurmi, jest ćeš ih kad god hoćeš. Tamo lav i jagnje budu skupa i moćeš ih maziti. Ima slika raja u bibliji, sve sam to tam vidio. Moj djed kaže da tamo teče rijeka, a u njoj nije voda već rakija i zagrabiš koliko ti duša zaželi. I da ti tamo niko ne popuje k’o baba njemu.

-I da vidiš sve na zemlji iz raja! Kao kad gledaš film. Reci šta hoćeš da ti obuku za sahranu da možemo prenijeti tvojima!

-Eeeeej, ona ako umre kućemo mi? Ko će nam raditi zadaću. Nema od tog ništa. Ona da se provodi po raju dok mi robijamo po školi i fasuivamo kod kuće zbog jedinica? Ni pod razno! – dreknu drug!

-Upravu si. Imamo još pet godina osnovne, ko će to predeverat’ bez nje?

-Ma šta pet? Ide ona i u srednju s nama.

-Đe si vidio žensko u elektrotehničkoj? Đe si vidio žensko na banderi, majke ti?

-Šta tebe briga za to! Ide i tačka, a ako neće u elektrotehničku milom, hoće silom. Ne propad’o ja u srednjoj. Nek poslije upisuje fakultet za šta drugo. To neće biti naša stvar više.

-Pa šta ćemo sad?

-Stari narod priča da grom neće u koprive. Moramo je uvalit’ u koprivu.

Uhvatili su me za ruke, izveli iz šume i trčećim korakom smo se našli na po obližnje njive. Led je šibao sa svih strana. Iscvale su koprive i bile su visoke skoro kao i ja. Uvalili su me u one koprive vjerujući da mi tako spašavaju život. Držali su me tako da ne mogu ustati dok belaj ne prođe. Pored kopriva je bila svježa baljega i čitava mi je glava na potiljku bila uvaljena u onu baljegu. Zagrmilo je još nekoliko puta i ulovila sam munju krajičkom oka. Oluja je ubrzo prestala, a ja sam bila mokra, prljava i puna plikova od koprive. Sve me je svrbilo, a od češanja i boljelo. Nismo se prije bojali oluja sve dok nismo čuli one priče. Išli smo kući i na nebu se ukazala debela i dobro vidljiva duga. Mi, djeca k’o djeca, diveći se dugi brzo smo zaboravili strah.

Mama se naljutila na mene. Jedva smo oprale onu baljegu sa kose i sa školske torbe. Baba je došla da vidi zašto mama galami. Objasnila sam joj čitavu situaciju, a ona se nasmijala od srca i ispričala mi da ne mora nužno biti i istinito ono što izađe iz usta odraslih.

-Ako je konin otac što ga je ubio grom bio dobar, onda ja nisam obična Marija nego sveta Marija. E moj sine, opijao se, tukao ih k’o volove u kupusu i izgonio čak i po zimi iz kuće. Pusti ti nju. Ona samo mlati praznu slamu. Mi je slušamo da se imamo čemu smijati. Samo fali svoje iako i Bog i narod zna čitavu situaciju. Samo mi nije jasno kako ljesku nigdje niste mogli naći.

-Tražili ljesku poput ove u avliji, a ne šumsku zelenu. –uključi se mama.

-Zar ima i zelena? –upita sa vrata onaj naš drug.

-Ima, dakako, od nje budu najbolji prutovi. – reče mu baba gledajući njegove gole noge koje je dobar prut bio otoič ovjerio jer je vjerovatno roditeljima ispričao kako me uvalio u koprivu.

On nikad nije plakao kada dobije batine. Zato smo ga smatrali herojem. Bilo je to vrijeme kada su nas svi ljudi odgajali, a ne samo naši roditelji. Mi smo proizvod kolektivnog odgoja. Moja mama ga je dobro izgrdila zbog svega, a on joj je rekao:

-E moja Luco, davno bih se ja posvađao s tobom da ne praviš onako lijepu pitu i da ne znaš čuvati tajne.

Smijeh je zavladao toplom prostorijom. Neću vam otkriti koje je to tajne čuvala moja mama jer tajna je ipak tajna. Elektrotehničku nisam upisala, ali su mi stalno njih dvojica donosili svoje knjige i šaljivo nabijali na nos:“De ovo nauči da nam možeš objasniti! Dužna si jer smo ti spasili život.“ Teško nama vječitim dužnicima.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

3 misli o “Teško nama vječnim dužnicima”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s