Šta to usputnog čitaoca bajke razlikuje od princeze?

U mrkloj noći između zvjezdanog neba i snova, bdiju ljudi koji stvaraju magiju. Ako ne vjerujete u magiju nemojte dalje čitati zato što u ovoj priči nema mjesta za nevjernike. Negdje oko deset naveče, ona iz mašte kao iz bašte ubere čitav buket ideja. A mašta razmažena k’o i svaka bašta, mora se stalno njegovati pa čak i po danu kada ova kreatorica magije ima pune ruke posla jer tri para malih rukica hoće svoj dio, a djeca kao što svi znamo ne znaju čekati.

Ženska potreba za ukrašavanjem je nastala u isto vrijeme kada je nastala i magija pa nam ostaje vječito pitanje – šta li je od ovog dvoga prije nastalo. Prve princeze smo upoznale u debelim knjigama bajki i nema one koja nekad (ma uvijek, da se ne lažemo) ne želi da u ogledalu ugleda pravu, pravcatu princezu. Nije da mi ne bismo, ali ne možemo uvijek da izgledamo onako kako bismo željele jer svijet je namontiran tako da neko mora u školu, neko da radi, a neko da kuha, uzgaja i odgaja i sve ove aktivnosti nam eto ne idu u prilog (i iziskuju mnogo znoja) uprkos silnim savršenim ženama sa interneta koje nas ubjeđuju da možemo i moramo dvadeset i četri sata izgledati kao da smo netom izašle iz Grimovih bajki. Zbog tog njihovog ubjeđivanja se i u najboljem izdanju osjećamo tek kao sjene princeza i umjesto da uživamo u prizoru koji vidimo u ogledalu, mi sebi tražimo mane i ubjeđujemo sebe da nam svašta fali, a ustvari nam fali samo jedna sitnica. Šta to princezu razlikuje od usputnog čitaoca bajke? Dvorac? Kako moja drugarica reče- Ma ko bi ga očistio, neka hvala?! Tačan odgovor je-Kruna! Krune su, znate, veoma teške i moderne princeze ih odbacuju jer nije princezino da nosi teret (osim u teretani i osim iz supermarketa-ovaj drugi dio samo kada nema princa u blizini).  

Jedna Biljana, ona sa početka priče, uruči tri čvrsta zagrljaja svojoj dječici za laku noć, svakom po jedan i prihvati se alata. Pravi ukrase za kosu pored kojih bi se postidila i najteža i najukrašenija kruna. Čarolija nije proizvod čarobnog štapića već nekih sitnih i oku skoro pa nevidljivih žica koje se motaju do besvijesti i kojima se prilikom tog motanja nakaleme sitni detalji koji tek kao cjelina pokažu da su ustvari cvijet ubran u mašti kao u bašti. I taj cvijet pored sebe dobije još jedan cvijet i još jedan cvijet i još jedan cvijet- sve po želji princeze koja će ga nositi. Biljana ne gleda na sat i tek kada joj kapci postanu toliko teški da je pakosno počne žuljati čarobna prašina, krene na počinak. Ova divna žena ima trideset tri godine, troje djece i završila je ekonomiju. Kaže da je samouka- ali ja mislim da je to sve ipak magija, a za magiju ne treba škola već ogromno srce i mnogo, mnogo rada.

Njene radove možete pogledati OVDJE. Mene je oduševila, a znate i sami da je mene jako, jako teško oduševiti!

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s