Lopta je okrugla

Na prozore su bili navučeni tamno plavi paravani koji su po donjim rubovima imali nekakvo cvijeće koje se od ugaone garniture nije ni vidjelo. Tim postupkom je suncu bilo zabranjeno rasipanje zraka po sobi i grijanje prostorije koja je koliko toliko morala biti ugodna za noć. Nasuprot zamračenom prozoru bio je televizor sa pozamašnom pozadinom, u boji. Jedna od utakmica svjetskog prvenstva je bila u toku. Rijetko ko od mamine rodbine da nije volio fudbal, a tata je uz mamu gledao utakmice negodujući. Pred kraj nekog od prvenstava bio se uveliko navukao izvlačeći iz naftalina navijački duh. Do početka sljedećeg prvenstva, svjetskog ili evropskog, navijački duh se povlačio u duševni naftalin ostavljajujući uvjerenje – Oni trče za loptom, cure za njima, a budale to sve iz prikrajka gledaju. Brat i ja nikad nismo bili ljubitelji utakmica, a dresove smo koristili kao gornji dio pidžame. Međutim iskorištavali smo vrijeme bez nazora dok oni gledaju utakmice i činili razne gluposti.

Bila sam četvrti osnovne i ozbiljne muke mučila sa engleskim jezikom. Za čitavu godinu nastavnica nas je uspjela naučiti samo boje i predočiti nam kako nas strašan nastavnik engleskog čeka sljedeće godine. Tresli smo se od same pomisli na tog nastavnika Vladu. Pomirila sam se s tim da nikad neću progovoriti engleski. Raspust između četvrtog i petog razreda sam provela uobičajno kao i svaki drugi raspust, s tim da sam možda malo više gledala televizor nego prošlih godina. Krajem avgusta sam sebe uhvatila kako većinu stvari na engleskom razumijem. Ozloglašeni nastavnik engleskog je ubrzo zavrijedio moje poštovanje, ali ne strahopoštovanje, već ono istinsko proizašlo iz divljenja. Koliko god su stariji negirali pozitivan uticaj televizije na djecu i meni često govorili da je nemoguće naučiti strani jezik na ovaj način uz opasku „a što ih mi nismo naučili kad to već tako može“, odbila sam da povjerujem da je televizija jedno veliko zlo. Nekako sam vjerovala da su dnevnici i razni politički magazini zlo, a da filmovi i serije edukuju. Na kraju petog razreda govorila sam engleski, španski i portugalski. Nekako sam uspjela nagovoriti mamu da mi kupi rječnik portugalskog jezika i u sredini tog rječnika našla sam osnove gramatike. Nisam se mnogo zamarala tim i većinu stvari sam naučila spontano. Jedna od tih spontano naučenih stvari bila je i to da se umanjenice u portugalskom jeziku završavaju na –injo i inja, a da se slovo NJ piše kao N koje iznad ima valovitu crtu.

Između dva poluvremena, tata i mama su diskutovali o Ronaldu i Ronaldinju. Ubacila sam se u tu diskusiju sa gramatički ispravnim argumentom-Ronaldinjo je tepanje Ronaldu. Odbijala sam da prihvatim da su to ustvari dvije različite osobe. Uvijek sam branila svoje stavove, ali ne toliko tvrdoglavo da ne ostavim prostora i drugoj strani da izloži argumente osim eto u slučaju Ronalda i Ronaldinja. Do ludila sam ih dovela svojim tvrdnjama, nazivajući ih tvrdoglavim neznalicama. Naš sukob je trajao sve do naveče kada je rođak, inače zakleti fanatik Ronalda, donio isječke iz novina Pet plus na kojima su bili i Ronaldo i Ronaldinjo. Moja tvrdnja da su ista osoba je opovrgnuta, ali gramatika je ipak ostala na mojoj strani. Ronaldinjo se pravo zove Ronaldo de Assis Morreira Gaucho, a Ronaldo Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro. Od tog dana roditelji bez ikakve sumnje vjeruju samo u moje stručno znanje koje sam baš donijela iz škole. Sve ostalo im je bilo sumnjivo k’o penal i uvijek su komentarisali sa „da neće i ovo biti kao ono sa Ronaldom i Ronaldinjom“.

Naučilo se mnogo toga kroz život. Portugalski u Brazilu i portugalski u Portugalu nisu isti portugalski jezik. Ronaldo je portugalac, Ronaldinjo brazilac. Ronalda mi je lakše razumjeti kad priča portugalski nego Ronaldinja. Na prostorima bivše nam države jedni govore za ovaj sport da se zove fudbal, a drugi nogomet i to im je itekakav razlog za svađu i mržnju. Kompromis je postignut kada su i jedni i drugi gonjeni svojim glupim izborima na izborima nakon bezbroj odgledanih političkih magazina i dnevnika, sreću odlučili potražiti u Njemačkoj gdje se nogomet i fudbal zovu Fußball. 1:0 za gramatiku i ovaj put!

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s