Rođendan

Rođena sam jednog septembarskog dana rano ujutro dok se ložila vatra ispod kazana za rakiju pa su mi uvijek u šali govorili da sam rođena uz kazan. Prvi rođendan kojeg se sjećam obilježio je jedan simpatični incident. Naime, tetak me pitao šta želim za rođendan, a ja sam k’o iz topa rekla –šminku. Šminku sam i dobila, plastičnu pa sam je nakon prve suze bacila iz sve snage pred svima i počela psovati tetku sve što mi je palo na pamet. Ni danas dan mi nije jasno da li sam batine tankim prutom po golim nogicama dobila zbog psovanja ili zbog gledanja poklonu u zube. Sljedeći rođendan je već bio isprljan ratom, a tetka i tetak su otišli i sve me u mislima bilo sramota mog ponašanja od prošlog rođendana. Tog dana su nam došli gosti koji su u rukama nosili neke ukrasne kese. Kada su mi dali poklone, mama je rekla:“Jao, niste se trebali trošiti!“ Pogledala sam u nju i rekla:“Šta tebe, bona, briga što se ljudi troše, cccc! U sve se miješaš!“ Smatram da ne postoje adekvatne riječi da opišem mamin pogled u tom trenutku i sve mi se čini da i danas dan automatski spustim glavu kad se samo sjetim. Rat je po svome oblikovao sve pa i rođendane, a moje željice su čekale neke bolje dane uz gorku, jedva nabavljenu čokoladu devedeset i treće koju sam imala umjesto torte i za koju sam lagala mami da i nije baš toliko gorka. Kada sam krenula u školu nosila sam ili veliku kesu bombona ili tri male da počastim drugare koji su me vukli za uši da porastem –stid da ih bude jer ostadoh malena. Ako slučajno bombona padne na pod, podigneš je, puhneš i staviš u usta –to smo bili mi i ništa nam nakon toga nije bilo. Bilo je u tim bombonama nečega svečanog i ljupkog. Za dvanaesti rođendan dobila čak trinaest istih knjiga od svojih školskih drugara –svako je poklonio svoj primjerak knjige koju je pisao jedan tuzanski profesor bosanskog jezika čijeg se imena, sramota da me bude, ne mogu sjetiti, ali se sjećam svake priče iz te knjige jer je knjigu napisao uz pomoć srednjoškolaca koji su mu poklonili povjerenje i dali svoje dnevnike. Svi ti moji drugari su računali na to da je baš knjiga idealan poklon za mene, a ja sam, vodeći se onom majčinom „poklonu se ne gleda u zube“, svima stavila do znanja da su me mnogo obradovali iako su se svi crvenili pored knjiga koje su oformile četvrtasti stub na mom stolu.

Roditelji su mi godinama poturali školski pribor kao poklon –to je valjda taj belaj kada si rođen početkom septembra i sve me pitali kako me nije sramota tražiti još i poklon pored onolike hrpetine svesaka, olovaka, pernice i svega onoga što bi mi kupili i da mi nije rođendan. Sujetu sam malo smirivala time da za bratov rođendan, koji je pred Božić, dobijem i ja poklone baš onako kao što i on dobije pribor za moj rođendan i da smo čudnim spletom okolnosti obadvoje pomalo zakinuti. Ti dani su prošli, a sve me nešto duša boli iz godine u godinu za onom hrpom pribora i za ljudima kojima je moj rođendan bio jako bitan, a koji već dugo nisu tu. Začas prođe vrijeme od one plastične šminke do prvog zarađenog novca od kojeg možeš kupiti šta ti duša zaželi, ali duša u inat tad počne da želi nematrijalne stvari.

Rodni list žutil’ se žuti, iz godine u godinu sve više i više, ali nema veze, ionako nikada neću toliko ostariti da rođendane poistovjećujem sa starenjem koje je sasvim normalan i logičan biološki proces. Ja ne slavim starenje jer ono ionako nije svrha rođendana, ja slavim život –sve ono uspješno pregurano, predeverano i preživljeno između dva rođendana, a znamo svi koliko navedenog stane u tristo šezdeset i pet dana. Kažu da se želje ne govore, ali ja ih ne namjeravam ni govorit –ja ću ih napisati (opet sam prevarila sistem) i imam samo jednu, osim one da sam živa i zdrava ja i oni koje volim –a velika je to brojka, ali to je cjelogodišnja želja pa se i ne računa kao posebna stavka u ovoj priči, a želja je da uz mene ljudi uvijek budu veseli, ma veseli k’o uz kazan! Pa nek mi je sretan rođendan!

P.S. Na slici je moja idealna torta –ovo je ujedno i jedini slučaj kada želim kosu blizu hrane. Ne bih ja bila ja da ni u ovu priču nisam strpala nešto o kosi.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

5 misli o “Rođendan”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s