Vinko Pavlović:”Drijenča je prekrasno mjesto!”

Vinko Pavlović

Možete li se predstaviti?

Moje ime je Vinko Pavlović. Rođen sam 10.09.1985. godine u Tuzli. Ja sam diplomirani ekonomista. Oženjen sam i imam dvoje djece. Trenutno sam zaposlen u Tuzli na poziciji Šefa biroa za zapošljavanje Tuzla.

Gdje se nalazi Drijenča i šta je karakteristično za taj kraj?

Drijenča je jedno prekrasno mjesto koje karakterišu prije svega topli i gostoljubivi ljudi. Drijenča se nalazi na obroncima planine Majevice. Prije rata smo pripadali općini Lopare, sada općini Čelić. Rubna smo mjesna zajednica u općini na granici sa gradom Tuzla.

Drijenča je prilično udaljena i od Tuzle i od Čelića, kako je bilo obrazovati se s obzirom na udaljenost?

Drijenča je i od Čelića i od Tuzle udaljena nekih 20-25 km, što u današnje vrijeme i nije velika udaljenost, međutim zbog loše putne infrastrukture do prije godinu-dvije ta udaljenost bila ogromna te nije bilo moguće svakodnevno putovati za Tuzlu. Nije bilo jednostavno školovati se prije svega zbog te udaljenost i zbog loše povezanosti sa Tuzlom, međutim to je iza nas i sada vidim da je se isplatilo.

Koliko stanovnika ima Drijenča i koja je prosječna starosna dob žitelja Drijenče?

Broj stanovnika u Drijenči, nažalost, kao i u ostalim mjestima koja su slična Drijenči, se smanjuje. Danas u Drijenči stalno živi između 250-300 ljudi i to su uglavnom osobe starije životne dobi. A svakako treba naglasiti da smo mjesna zajednica u kojoj je do devedesetih živjelo preko tisuću ljudi.

Koja je osnovna djelatnost kojom se bave stanovnici Drijenče?

Stanovnici Drijenče su se oduvijek bavili prije svega poljoprivredom, stočarstvom i voćarstvom. I danas je tako, ali znatno manje nego ranije, a razlog tome je svakako odlazak stanovnika mlađe životne dobi.

Koji su najveći problemi sa kojima se susreću stanovnici Vaše mjesne zajednice?

Kao što sam već rekao, najveći problem je odlazak mladih, a onda i loša infrastruktura i povezanost kako sa Čelićom tako i sa Tuzlom.

Kada se i kako javila ideja da poboljšate život ljudi u Vašoj lokalnoj zajednici s obzirom na to da ste veoma mlada osoba?

Od 2007.-2010. godine sam živo i radio u Njemačkoj. Kada sam se 2010. godine vratio iz Njemačke osjetio sam potrebu da na neki način pomognem svom mjestu i unaprijedim uslove za život. Tada nas je još uvijek bilo dosta mladih u Drijenči i osnovali smo Udrugu mladih Drijenča što je se kasnije pokazalo kao pravi potez.

Možete li nam navesti neke od projekata na kojima ste intenzivno radili?

Kao predsjednik udruge radio sam na više značajnih projekata u Drijenči. Svakako jedan od naših najvećih projekata je asfaltiranje ceste Drijenča-Gornja Obodnica, gdje smo zahvaljujući Vladi RH uspjeli preko udruge i mojih projekata asfaltirati 4 kilometra puta koji nas spaja sa Gornjom Obodnicom odnosno Tuzlom. Drugi projekat na kojem sam skupa sa MZ i mještanima Drijenče radio je adaptacija Hrvatskog doma Drijenča, gdje smo uložili preko 100.000 KM i dobili i dobili višenamjenski dom koji bi mogao služiti i puno većim mjestima od Drijenče. Dječije igralište smo uradili preko Udruge mladih i niz drugih manjih projekata i akcija. Trebalo bi puno vremena da se nabroji sve u što sam bio uključen u zadnjih desetak godinina. Uglavnom, mislim da sam dao svoj doprinos kako bi se poboljšali uvjeti življenja u Drijenči.

Šta Vam je bilo najteže tokom navedenih aktivnosti?

Kao i svima najveći problem su uvijek predstavljala finansijska sredstva, ali to smo rješavali na način da smo aplicirali na javne pozive gdje god je se ukazala prilika. Što kroz aplikacije, što preko udruge, što raznim lobiranjima, mogu s ponosom istaći da sam, zajedno sa ljudima koji su sa mnom radili i podržavali moj radu, uspio u Drijenču u zadnjih osam godina „donijeti „ između 700 i 800 tisuća maraka.

Ko Vam je najviše pomogao tokom tog perioda?

Najveću potporu sama svakako imao od mještana Drijenče. Moram naglasiti da u svemu ovome nisam bio ja sam, uvijek je tu bila jedna ekipa ljudi koja je radila sa mnom na projektima.

Da li ste nailazili na otpor stanovnika glede poboljšanja infrastrukture i ako jeste kako ste se nosili s tim?

NE! Već sam rekao da sam najveću potporu imao od mještana.

Koliko dijaspora ima učešća u projektima koji se tiču razvoja lokalne zajednice i na koji način oni pomažu?

Dijaspora je oduvijek nama koji živimo u Drijenči bila itekakav vjetar u leđa i gotovo da ne postoji projekat u Drijenči u koji dijaspora nije bila uključena. Prije svega njihova potpora se ogleda u financijskim prilozima, ali i na svaki drugi način su nam bili potpora  u dosadašnjem radu.

Kako danas izgleda život u Drijenči, a kako je izgledao prije, recimo, dvadeset godina?

Kada govorimo o uslovima života, misleći na infrastrukturu, nema smisla porediti vrijeme prije dvadeset godina i sada. Sada imamo gotovo sve uslove za život kakvi su inače i u ostalim mjestima. Međutim, problem je da sve što smo napravili u Drijenči nema tko da konzumira. Gledajući s te strane situacija je lošija nego prije dvadesetak godina.

Na kojem projektu trenutno radite?

Trenutno imamo još nekoliko projekata sanacije lokalnih puteva u Drijenči, uređenja trenutne putne infrastrukture i rasvjete. Nažalost, ovo vrijeme epidemije nam nikako ne ide na ruku pa sve ide mnogo teže nego što smo navikli.

Kada bi jedna nepoznata osoba izrazila želju da upozna Vaš kraj, šta biste joj predložili da posjeti?

Ono što bih prije svega preporučio je da obiđu stanovnike Drijenče i da razgovaraju s njima, da vide kako su to topli i gostoljubivi ljudi, koji su uvijek bili dobri domaćini svakom gostu zato što se na taj način se Drijenča najbolje upozna. Svakako treba obići svetište sv. Ante Padovanskog, kalvariju, Muzej starih stvari koji je jedan naš mještanin sa svojom porodicom napravio, a za  ljubitelje zelenila i prirode Drijenča je idealno mjesto.

Muzej starina

Koja je Vaša poruka mladima u Bosni i Hercegovini?

Iako razumijem jako dobro današnju situaciju u Bosni i Hercegovini, ipak bi savjetovao sve mlade da prije nego se odluče da napuste svoje mjesto pokušaju napraviti nešto ovdje, nešto po čemu će ih mjesto, odnosno ljudi, pamtiti. Neka glavni cilj ne bude odlazak. Mislim da svi mi imamo obavezu doprinjeti nešto zajednici kojoj pripadamo.

Klikom na Udruga mladih Drijenča i Mjesna zajednica Drijenča možete saznati više informacija kako o angažmanu Vinka Pavlovića tako i o ovoj prelijepoj mjesnoj zajednici.

Razgovarala: Ivona Grgić

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s