Ljubavno pismo

Lila je olucima septembra suluda kiša te godine, kvasila nam široke nogavice, obećavala sigurnu prehladu u skorije vrijeme i litre vrelog čaja sa limunom. Jesen se transformisala iz kišno sive u kasno-ljetnu zelenu pa ubrzo u zlatnu prkosnu ljepoticu. Magla je na uranak krila Majevicu od naših snenih pogleda, a iz okolnih dimnjaka su se ukazivali neki tanki, zajedljivi dimovi koji su bili kao pečati na sivom dokumentu pejzaža, potvrđujući zvanično kraj ljeta. Neophodne jakne ujutro su postajale nezgrapni teret na podlaktici u podne, ili su se vezale oko struka čineći nas nižima i debljima. Kako god, smetale su nam baš onako kao što nam je smetalo kada nas neko oslovljava sa dijete. Oponašali smo odrasle, najčešće u lošim stvarima, pa su se prvi dimovi cigarete uvlačili u pluća još početkom septembra. Gazili smo djetinjstvo đonovima novih patika jer su nam prošlogodišnje bile okračale i marširali pobjedonosno u svijet odraslih. Moljakali su se roditelji da odobre i plate prve pramenove na paž frizurama, kad već ne mogu kupiti mobitel. Muške frizure su pričešćene prvim gelovima sumnjivog porijekla za koje se pričalo da od njih opada kosa.Napunila sam trinaest i počela da se osjećam veliko tačno dan prije terorističkog napada u Americi. Tu velikost je ubrzo obuzela zaljubljenost u jednog dječaka…

Nastavak priče možete pročitati OVDJE. Moja priča je četvrta odozgo i prepoznaćete je naravno po lišću-imate sliku ispod👇. Podržite me jednim lajkom ispod priče. Na taj način glasate za mene. Unaprijed hvala❤