Tajna

 -Penjgaj otale! – derao se Jare na brkatog čovjeka koji je u ruci nosio dvije bučvare vode.

-Šta se dešava? –povika Mara iza koje se ukazaše Jaretovi roditelji.

-Dešava se da ovaj ‘oće vode. E, nema više nosat’ vodu s moje česme, nema! Da ste glasali za mene ja bi vam doveo gradsku vodu, ali niste pa zato izvolte na seosku vodu. Samo Anđa i Petrovica mogu, samo su one insani! Ostali mrš s vode! Mrš!

Bila je jesen sušna i malo je ko u selu imao vodu osim Jareta. Seoska voda je bila u obarku, a put do tog seoskog bunara je strm, širok svega metar i posut rizlom. Jaretov otac Tunjo svima dozvoljava da vodu za piće sipaju na njegovoj česmi i to je oduvijek bilo tako. Uvijek je govorio da je grijota zabranit’ vodu, a nije htio ni da odgovara pred Bogom jednog dana ako se ko polomi na onoj džadi koja vodi do bunara. Jare i nije imao neko posebno mišljenje o Petrovici, ali je o Anđi ispirao usta otkako se razvela. Kopkalo ga gdje to ona ide početkom mjeseca, a ne angažuje njega da je vozi. Prije izbora je pričao da ide hodži po novu porciju vradžbina.

-Otkud joj pare za hodžu? –upita neko od komšija tokom vožnje.

-E ti k’o dijete. Otkud onim pjandurama pred trgovinom pare? Nijedan ne radi nit’ ima penziju, a nalokani svaki dan. Šta ti misliš da joj bar jedno dijete ne šalje kradom?

-Svašta je moguće. Zemlja je okrugla.

Anđa se razvela kada je imala pedeset i pet godina. Djeca su već bila otišla u svijet. Blizanci Anto i Andrej, inžinjeri mašinstva, su u Beču, a kćerka Gordana, medicinska sestra, je u Minhenu. Svi zaposleni,  situirani i u braku. Težak je bio život te djece. Otac Marko, osim što je bio siledžija i kavgadžija, često je provodio vrijeme i u ženskom društvu pa je novac iz kuće odlazio i na taj porok. Djeci je kontaminirao djetinjstvo na sve moguće načine, a uživao je u sabotiranju njihovog obrazovanja. Za vrijeme ispita bi izmišljao probleme, pravio svađu i lupao stvari po kući. Čim bi njegova njuška namirisala bilo kakav dječiji uspjeh ili tek dašak sreće od te tri mršave pojave, činio je sve što je u njegovoj moći, a tad je većina stvari bila u njegovoj moći, da to brže bolje pokvari. Anđa je pitala svoju braću da njenoj djeci ustupe svoju kuću bar naveče kad moraju učiti. Odbili su uz obrazloženje da ona mora razgovarati sa Markom i riješiti svoje probleme. Njena braća su još sedamdesetih otišli u inostranstvo i, činilo joj se, zaboravili sve ono što se i njima dešavalo pod obiteljskim krovom. No, nije odustala od namjere da djeci obezbijedi miran prostor za učenje. Jedan komšija je dopustio da borave svake večeri u dnevnom boravku njegove kuće uz uslov da ne spavaju tu, da plate struju i da Anđa generalno očisti kuću pet puta godišnje pred njihov dolazak iz inostranstva. Tako je i bilo. Uprkos životu koji je bio nedostojan čovjeka, nikad svojoj djeci nije govorila ono što su mnoge žene koje su u sličnoj situaciji govorile djeci – bolje da vas nisam ni rodila. Od usta je odvajala da oni imaju, radila k’o rob i trpila k’o Isus Krist. Nebrojeno puta su svi dobili batina, a nije im bilo strano ni spavanje napolju. Sva djeca su otišla tog januara trbuhom za kruhom i dušom za mirom, a ona je čekala proljeće. Išla je roditeljskoj kući često i dugo se zadržavala. Bila je to šeperuša sa drvenom verandom i dvije sobice. Braća su je namjeravala srušiti, ali kako imovina još ne bi podijeljena, tako se i kući produži vijek trajanja. Nanosila je vodu i sređivala kućicu. Miris mema se uselio u nosnice. Nadala se da će to biti njena privremena adresa dok se djeca ne snađu. Na proljeće je prodala kravu i tele. Marko nije ni primijetio da goveda nema jer im nikad nije ni išao. Jare je pričao po selu da ta goveda đe pobjegnu, a Marko ih sretne u putu, tačno ne bi ni znao da su njegova. Stvari je već bila odnijela u onu staru kućicu. I puče k’o bomba vijest da je Anđa ostavila Marka. On tu čitavu situaciju nije smatrao ozbiljnom i sve je mislio da će se vratiti kad potroši novac od krave i teleta. Dani su prolazili i pet krava da je prodala do sad bi se potrošilo, a on je postajao sve mekši i mekši. Stigao mu je jednog dana i poziv. Predala je za razvod – jaukao je djeci. Djeca su tek sad osjetila očinsku ljubav ito preko muške suze, očinske, iskapane pored slušalice telefona. Do sad su imali savršenu majku – vječitu žrtvu i podršku. Čitav im je život falio otac. Lips’o je nasilnik koji se okotio nakon prvog Anđinog porođaja, a okotio se savršeni otac u ličnosti Marka nakon pojedene prve paštete i prvog kupovnog hljeba koji se već narednog dana mrvi od suvoće. Sad imaju i oca, ali fale im savršeni roditelji, zajedno. Majku su na sve načine pokušavali vratiti kući. Jednog su dana došli njih troje u trošnu kućicu, a nekakao se zadesi vrijeme urlauba pa su tu bila i Anđina dva brata. I svi se okomiše na jadnu ženu.

-Rušimo ovu kuću za mjesec. –reče brat.

-Idi svojoj. Kućila si se čitav život. –naredi drugi brat.

-Ili to ili starački dom. Ovo nema smisla. –ubaci se Anto.

-Mi smo odrasli. Imamo sve. I sad kad ti i tata možete uživati, našla si se da cirkus praviš. Kako te nije sramota da narod ispira usta? –dodaje Gordana.

-A ako nećeš, od nas ne očekuj ništa. Ne poznajemo te više! – mirno izjavi Andrej.

-Jel’ tako? –dreknu Anđa.

Svi kimnuše glavama, a ona dokopa nekakvu paliju i otvori vrata.

-Napolje! Nema rušit’ ovu kuću. Šta sam ja nadeverala u njoj i šta sam strahova odavde odnijela… Marš da vas moje oči ne vide.

-Nije ni čudo što je tata bio onakav, s tobom se i ne može drugačije nego batinama. –izusti Anto.

Ona ga razvali palijom po leđima. Glasovi se pomiješaše, a djeca nema šta ne rekoše majci. Samo se drolje razvode po stare dane – vrisnu Anto. Jare je sve pažljivo slušao i poslije raznosio po selu kao što gladno kerinje raznese smeće tokom noći. Još je neko bio kod Jaretovog oca Tunje, ali ona ne razazna u onom bunilu o kome se radi. Nije je bilo ni briga. Imala je svojih muka. Ušla je u kućicu. Pod škripi. Sjela je i zadnji put zalila svoje lice suzama. Eno im ćaća. – pomisli. Tek sad predstoji prava borba. I desilo se svašta. Marko je kuću prepisao na Antu tako da ona ne može dobiti pola kuće. Vrata su joj, doduše, bila otvorena u slučaju da se opameti. Jedva se izbori da dobije u ostavinskoj raspravi ovu roditeljsku šeperušu i dulum zemlje iza nje. Bila je bez zdravstvenog osiguranja i penzije. Kravu, koju je kupila od novca od prodane krave i koju je držala u Tunjinoj štali, morade prodati i platiti svoju slobodu državi. Razvod košta, ali zato sloboda nema cijenu.

Prošlo je dugo vremena nakon ovog nemilog događaja i puče haber po selu da se Anđa raspituje koliko bi moglo da košta preuređivanje njene verande u kupatilo. Saznade to i njen sin Anto pa odluči da sazna ko od ono dvoje finansira majku. Znao je da novac ne pada s neba, ali je znao i da će onaj ko šalje šolde vidjeti Boga svog. Sumnjao je na Andreja. Odmah je angažovao osobu od povjerenja.

-Znači, saznaj ko joj šalje, slikaj dokaz i imaš od mene 200 eura.

-Naš’o si pravu osobu. Ne brigaj. Ona početkom mjeseca ide u čaršiju. To mi je prilika.

-A ako kome kažeš za ovo…

-Diskrecija zagarantovana.

Jare se oblizivao. A taman je Anđa postala insan u njegovim očima. Ali dvije stoje su dvije stoje i ovo je prilika, a prilike se zgrabe jer ako se ne zgrabe onda se ne smiješ žaliti na neprilike. Tog su dana Anđa i Petrovica otišle u grad. Jaretu je bilo sumnjivo što ovaj put ide i Petrovica, a njega nisu angažovale. Imao je dva sata da prerovi one dvije sobice i već sutra digne novac poslan preko Westerna. Anti je poslao poruku da je Anđa makla i da ide u akciju, a on je odgovorio sa „znao sam da si ti pravi čovjek za to“. Polako se prikrao kući, napipao ključ na gredi i ušao u kuću. Znao je da važni dokumenti ne stoje pred nosom pa je počeo iznositi šerpe iz kredenca i otvarati ih. Digao je i dušek sa kreveta, ispipao ga k’o ženu pred onaj čin i namjestio opet krevet. Došao je red na odjeću koja je bila u kutijama. Nije bilo ničega osim jedne slike na kojoj su Andrej, Anto i Gordana. Pogled mu odluta na kredenac na kojem su bile limene kutije od kafe i loza penjačica koja se uzverala iz vaze sa prozora sve do kraja kredenca. Uze klupicu i pope se. Proturi ruku između dvije limene kutije i osjeti nešto glatko – fascikla. I taman da je dokopa, pomače stopalo malo lijevo, ona se klupa izmače, a on se uhvati za kredenac. Noge se malo zakoprcaše u zraku i to i bi. Spade kredenac na Jareta, a ona fascikla mu proleti preko glave i završi pod krevetom. Jaukao je od bolova i dozivao u pomoć. Njegov petogodišnji sin je vidio da je Jare ušao u Anđinu kuću pa kad ču lomljavu, otrča i vidje oca pod kredencom. Jaretov mobitel je bio na stoliću, a dječak uze mobitel, slika oca i nestade. Uletio je u kuću čovjeku kojeg je Jare otjerao sa česme, pokazao sliku i ispričao šta se desilo. Žena otjeranog čovjeka je slikala poruke sa Antom i te poruke obiđoše selo i prije nego što Jareta izvukoše ispod kredenca. Okupiše se ljudi ispred Anđine kuće, a jadna Ruža je plakala na sav glas i molila otjeranog čovjeka da ga odveze u hitnu.

-Može, nisam ja govno k’o on. Al’ nek se prvo opere onom vodom koju mi nije htio dat’. Neću da mi uhelaći sjedišta.

-Ja umirem, a njemu je do sjedišta. – zacvili Jare.

-I tebi je bilo kad si jadnu Petrovicu onda vozio. –dobaci žena otjeranog.

-Bole ga njegove osobine na drugom. –reče neko iz mase.

Utovariše Jareta u auto. Ruža se tresla k’o prut. Kada se Anđa i Ilinca pojaviše na kapiji i ugledaše svjetinu oko kućice, noge im se osjekoše. Razgrnu Anđa svijet i ugleda krvav pod. Pređe u drugu sobu, kad tamo još više krvi i stakla. Kredenac na podu.

-Anđo, namiriću sve. –jaukala je poštena Ruža.

-‘Oćemo, tako nam dragog Boga! –uključi se Tunjo.

-Šta je ovdje bilo?

-Tata ti provalio u kuću i kop’o ti po stvarima. Platio mu… –povika dječak, a djed ga pokuša zaustaviti.

-Pusti dijete da kaže! –povika Anđa.

-Platio mu tvoj sin Anto dvjesto eura da ti kopa po kući. Ja sve čuo šta su pričali. Sumnjivo mu otkud ti pare jer pričaš okolo da ‘oćeš kupatilo. Moj tata kaže da ti ideš hodži i da možeš začarat’ koga ‘oćeš pa sam te ja mislio pitat’ da i mene povedeš tom hodži. ‘Oćeš me, Markovice, povesti?

-Jel’ to, akobogda, kuja otegla papke? –reče Marko koji je prišao kući kada je ugledao onoliki svijet.

Izašla je napolje, skupila svu slinu iz onog dijela koji je bio između nosa i usta sa unutrašnje strane ispred grla i pljunula Marku u lice. Onda dokopa motku kojom je onomad sina preko leđa razvalila i koja joj je uvijek bila na verandi kao simbol slobode pa razvali i Marka koji pade na travu. Jedva je pobjegao.

-Uuuu, ti Markovice, znaš i karate. Išla si kod hodže da ti baci čini pa se zato znaš branit’, jel’ tako? –oduševljeno će petogodišnjak.

-Kući! –naredi Ruža djetetu.

-Anđo, znaš da smo mi pošteni. Ja… Mi smo Dragu učili da bude insan. Ne znam gdje smo zastranili, ne znam. Vjeruj da me je stid što mi je dijete. –kroz plač viče Ruža.

-Stid je mene, moja Ružo. Čul’ ti šta ona budala od Marka kazuje? I on valja moj djeci, a ja im ne valjam. Angažuju tvog Dragu da mi kopa po kući.

Iz onog ispljuvka sa Markovog lica isplivaše u svijesti okupljenih ljudi sve gadosti koje je jadna Anđa tokom života doživjela i sve lake žene koje su mu se vješale oko vrata. Zajedničkim snagama donesoše vodu, maknuše kredenac, pokupiše staklo i opraše krv. Nakon obavljenog posla ostade sama sa glatkom fasciklom. Nije bila sigurna da li je Jare otkrio njenu tajnu. Trebala joj je kafa, ali je nije imala iz čega popiti. Sve je polupano. Izađe na verandu i zapali cigaretu. Otjerani komšija doveze Jareta i Maru iz bolnice.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

3 misli o “Tajna”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s