Dnevnik 3. dio

Dragi dnevniče,

Korona me uhvatila u stranoj zemlji. Dušmanu ne bih poželio ono prebacivanje kući na početku pandemije, ali uspio sam nekako. Tetka i tetak, kod kojih sam bio ova dva mjeseca da zaradim koju šuškicu, su se toliko zabrinuli da su jedva oko sklopili kada je postojala mogućnost da bih mogao ostati tokom pandemije kod njih. Ma, dnevniče, kažem ti iz prve ruke rodbina je najgora. Čim si malo bolji od njih, a ja sam dosta bolji, odmah problem. Njihova djeca nisu u životu ništa naročito postigli, a, pazi sad, polazna tačka im je Austrija, uređena država u kojoj se poštuju ljudska prava svih građana. Osim svih mogućih prava i onog materijalnog što su im roditelji obezbijedili, imali su i internet čim su se rodili. Ih, da sam ga ja imao tad, gdje bi mi bio kraj? Meni uveli internet tek kada sam pošao u srednju, ali, kako stari reče, ubrzo su se pokajali jer sam pao na polugodištu zbog prekomjernog provođenja vremena na internetu. Ma, mladost ludost, ali de ti to starijima objasni. Oni zanemaruju ono što sam ja naučio na internetu. Stari smota produžno kablo i meni nema interneta sve dok ne popravim ocjene. Bilo, prošlo i ne ponovilo se. Da nemam interneta za vrijeme pandemije, puk’o bi prekopola. Uvijek sam bio ljubitelj ovih teorija zavjere. Redovno čitam komentare i smijem se ljudima koji ne shvataju da svaka šuša koja ima stotinjak maraka viška u džepu može sebi kupiti malo mjesta na internetu i pisati šta joj volja. Neki ga i ne kupuju već pišu na svojim facebook zidovima. Pojedini taj prostor nađu ispod tuđih objava pa ispljuju šta im drago. Mislim da samo iz biologije nešto malo učili o virusima, ali kad je to bilo. Nevjerujete u ono što nevidite – napisa moj tetak, onaj što se prepade da neću ostati kod njih za vrijeme pandemije, u komentaru ispod objave na jednom našem portalu gdje nam se sugeriše da ostanemo kod kuće, držimo distancu i nosimo maske, a ja brže bolje na lažni profil pa se ospem na njega koristeći to što pametuje, a nije još uvijek naučio ne rastaviti od glagola. Budala, ne razumije da te najviše može ujesti baš ono što ne vidiš. Nevidljivost je super moć svakog internet nasilnika. Juče stara priča sa  rodicom koja živi blizu nas. Pisao sam ti već o njenom sinu sa kojim sam se malo našalio tokom mog boravka u inostranstvu. Njenom je sinu korona dobro došla jer je, kako rodica reče, neki manijak bio napravio lažni profil njenog djeteta. Čuj manijak? Nisam ja manijakalan već inovativan i šaljivdžija. Uglavnom, malom dobro dođe on lajn nastava da ga slučajno ne bi ko napao na ulici zbog komentara koje sam ja pisao, a i u slučaju kretanja nosi masku koja je dobra zaštita i protiv korone i protiv eventualnog prepoznavanja. Ona misli da se onakvi komentari brzo zaboravljaju zato što je profil izbrisan od strane facebook-a, a ne zna da pisana riječ – pogotovo uvreda, nikako ne može ispariti iz sjećanja i da je najgore kod pisane riječi baš to što se može bezbroj puta iznova pročitati. Većina njih je te komentare vjerovatno slikala. Kad smo već kod toga, kupio sam sebi odličan mobitel, ekran slikaš tako što povučeš tri prsta po displeju. A kad smo već kod tri prsta, pošto živimo tu gdje živimo, u ustavno-pravnoj zemlji u kojoj svako ima pravo na svoje mišljenje, ponekad sa lažnog profila ljude podsjetim na nacionalnu osnovu. To radim samo u komentarima na prometnim i poznatim portalima jer tad uberem najviše lajkova podrške. Evo, na primjer, čim izađe članak o selu Trusina ja prvi u komentar stavim „To opet Ahmiće niko ne pominje?“, a kad je članak o Ahmićima, onda isto uradim za Trusinu, ali samo sa drugog profila. Koliko ljudi na osnovu mog komentara počne mrziti svog komšiju druge vjere i sebe još smatra pametnim zbog toga. Ovo se u psihologiji zove halo efekat – donošenje krajnjeg suda o nekome ili nečemu na osnovu jedne činjenice. Meni religija nije jača strana. Vjerujem da gore na nebu ima nešto, mislim, da nema ne bi se džaba govorilo ima Boga, da je ko miš. U slučaju da Bog postoji, ne bih da me isključi iz raja što nisam vjerovao u njega, a ako ga nema onda nikom ništa. Mene ništa ne košta vjerovati i izjašnjavati se kao vjernik, iako vjeru ne praktikujem, ali, da budemo realni, još sam ja mlad i naivan. Za moje nepoznavanje religije škola je najviše kriva. U osnovnoj školi bila je katoliča i islamska vjeronauka, a svi koji nisu osjećali da su to njihove vjeronauke, išli su na religijsku kulturu koju je predavala nastavnica bosanskog koja se izjašnjavala kao ateista. I dok su ovi na vlasti tabirili treba li vjeronauka u školi, meni je to bila jedina zaključena petica u knjižici, dakle, vjeronauka treba! Juče iz čiste dosade krenem gledati slike Tuzle u prošlosti. Ima neka grupa, broji oko dvadeset i pet hiljada članova – mlađih, starijih, Tuzlaka i ljubitelja Tuzle iz drugih država i gradova. Ne znam da li sam više uživao u slikama ili komentarima iz kojih sam naučio više nego iz one četiri godine historije u osnovnoj školi. Uživam ti ja, kad ono na ekranu mi se ukaza nekakva građevina – opis slike sinagoga. Iskreno, dragi dnevniče, pojma nemam šta to znači pa sam objavu uredno preskočio. Kad ono opet ta slika, ali ovaj put piše jevrejska sinagoga. Kliknem na komentare i izlista mi se svega i svačega. Sinagoga je jevrejski vjerski objekat. Bio prije drugog svjetskog rata u Klosterskoj ulici u Tuzli, srušen početkom drugog svjetskog rata, narod ga je zvao i Templ. Ispod slike gdje ne stoji ono jevrejska nema nijedan pogrdan komentar, ljudi kažu da je prelijepa i sugerišu da se ponovo izgradi, a ispod ove druge, komentari protiv jevreja i jevrejskog su takvi da je i mene bilo sramota. I to, dragi dnevniče, ljudi pišu sa pravih profila, a drugi ih ljudi jednim klikom podržavaju u tome. Komentari koji potiču antisemitizam i mržnju su ubrzo uklonjeni, što je za svaku pohvalu zato što mržnja ima tendenciju da se širi brže nego korona, no, mene kopka jedna sitnica – komentar je dokaz, zar ne? Ako su portali i administratori grupa dužni da uklone takve pogrdne komentare, nije li to ujedno i uklanjanje eventualnih dokaza?

U Bosni i Hercegovini je prošle godine bilo ukupno 746.271 internet pretplatnika i 3.330.502 korisnika interneta. Ovo su podaci Regulatorne agencije za komunikacije. A znate li vi šta je medijska pismenost i do kad će nam na osnovu komentara svi imati uvid u društvenu psihopatologiju?

Dnevnik 1. dio možete pročitati OVDJE.

Dnevnik 2. dio možete pročitati OVDJE.

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

2 misli o “Dnevnik 3. dio”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s