Viktimizacija modernog doba

Dragi dnevniče,

Mnogo sam radio ovih dana. Jedan moj jaran, inače inspektor u MUP-u, pokrivao kuću. Nije da se nisam umorio, ali sevap je pomoći gromadi poput njega. Iako je stariji od mene dvocifren broj godina, gotivim ga više nego ove balavce moje generacije. Taj moj jaran, inspektor, je pravo cool lik. Mog’o bih ga slušati danima. Studirao je kriminalistiku čitavih devet godina. Ne, nije on glup, gluvo bilo, samo mu se osladio studentski život, raja, ispijanje kafica tokom predavanja i partijanje koje je svojstveno samo studentima, a bilo je i zadrtih profesora koji su ga uzeli na zub. Kad ga slušam kako priča o tim danima tačno i meni dođe da upišem fakultet. Kada je njegov otac shvatio da mu sin pohađa fakultet duže nego današnja djeca osnovnu školu, uzeo je stvar u svoje ruke, prepolovio mu prihode i tu polovinu preusmjerio u džep profesoru kod kojeg je zapelo i koji ih je posvjetovao da se sin, vječiti student, prebaci na neki od privatnih fakulteta na kojima on vanredno ordinira. Tako i bi. Od prebacivanja do diplome prođe čitavih šest mjeseci. Pričalo se po selu da je završio fakultet preko noći. Ma pogani jezici, gdje to noć traje šest mjeseci, da mi je samo znati? I čim mu se u rukama obre diploma, angažova njegov stari nekoliko poznanika, da malo poguraju proces zaposlenja. Uslovi konkursa su bili jasni – diploma, vozačka i starosna dob niža od trideset i pet godina. Uopšte nije bilo važno da li si studirao četiri ili devet godina ni koliki ti je prosjek, to niko nije pitao. A i šta koga briga koliko si studirao i koliki ti je prosjek, ocjene nikad nisu bile mjerilo znanja. Moj jaran, kliker, ima ono ulično, praktično znanje koje glavu spašava, zaraditi novac ionako može svaka budala koja je voljna da poturi leđa, a u policijskom poslu, glava je na meti. Odmah je bio primljen. Koliko je dobar, skupio je nas jarane da to zalijemo. Tad sam bio maloljetan i osjećao sam se moćno što je i mene pozvao. U službi je brzo napredovao, a taj napredak su obilježile i dvije stvari – oženio se i postao otac. Jednom sam, zanesen mladošću i ludošću, upravljao automobilom bez vozačke, a on mi je sredio da to padne u zaborav u očima organa gonjenja. Kažem ti, dnevniče, on bi krvi dao koliko je dobar. Spasio me još nekoliko puta i, moram ti priznati, nikad mi to nije nabio na nos niti mi je k’o moj stari držao liturgije. Uvijek mi je stavljao do znanja da su jarani tu da se pomažu. I onda je on jednog dana pozvao mene da mu pomognem oko građevinskih radova. Lijepo me zamolio kao da je on meni dužan, a ne ja njemu. Eto, šta ti je intelektualac, zna se izražavati. Pristao sam bez po riječi, a još me i pitao kolika mi je dnevnica. Ma kakva crna dnevnica, ta je riječ zabranjena u mom prisustvu kada je on u pitanju?! Okupio je ekipu, svi smo različitih godina i svima nam je on valj’o i više nego rod rođeni. On ljude ne etiketira i ne dijeli, pred njim i zakonom smo svi isti. Kuća i ljetna kuhinja su nikle kao gljive poslije kiše, a bili smo čašćeni, ma i prečašćeni, od jela do alkohola, a niko nas nije gonio niti se prema nama ponašao robovlasnički. Svi smo radili džaba jer je to on zaslužio.

Jednog je dana došao sa seminara o cyberbullingu i viktimizaciji. Samo što se nije smrklo, a mi umorni k’o psi. Pozvao nas je onako prljave i pune prašine u roditeljsku kuću u kojoj je živio dok se njegova ne završi. Još jedan gest koji me kupio do kraja. Neko ga upita šta je naučio na tom seminaru, a on poče.

-Ma neka grupa dječurlije, imaju oko dvadeset i pet godina, sve knjiški moljci, magistri, prtljali nešto o internetu i modernoj viktimizaciji. Viktimizacija je proces nastajanja žrtve i dolazi od riječi victima što znači žrtva. Postoji primarna viktimizacija. To vam je – i sapra grlo jednim Jack Danielsom – stradanje osobe i posljedice koje ostaju na psihi osobe pri samom činu krivičnog djela. Evo, na primjer, skoro je bio slučaj, mlađeg maloljetnika su tokom jedne privatne žurke, slikali golog i te slike podijelili na internetu. On nije bio svjestan toga jer je bio u alkoholisanom stanju, ali je plodove primarne viktimizacije osjetio kada je vidio šta su mu drugovi uradili. Slučaj je odmah prijavljen. Doduše, nisam na tom slučaju, ali su mi kolege ispričale šta se desilo. Tu su meni sve roditelji krivi. Sekundarna viktimizacija je – pa opet grlo poškropi vodicom boje karamele i nastavi – kada se prijavi krivično djelo, a nesposobni policijski službenici se prema žrtvi odnose kao prema lažovu ili namjernom izazviču onoga što joj se desilo. Mislim, nije ni nama lako. Koliko sam se samo puta spotakao o lažnu prijavu ili, kad, na primjer, cura prijavi momka pa se pomire pa on je on opet izudara i ona opet dođe meni. Skoro mi tako dođe djevojka, ima nekih dvadesetak godina, bivši joj momak podijelio njihove zajedničke, eksplicitne fotografije na internetu, poslao linkove svim njenim prijateljima i to sve iz Australije u koju se skoro odselio. I šta ja sad trebam imati razumijevanja prema njoj glupači? Trebam je utješiti? Da je normalna ne bi uopšte pravila te fotografije. Zamislite, ona traži da ga sankcionišemo i sklonimo te slike! Trebam li vam reći kako naš narod zove takve ženske ili ćete sami pretpostaviti?

Sami smo pretpostavili. Mislim, kakva prava takve ženske traže, ljudska? Da sam na njenom mjestu ja ne bih imao obraza otići u policiju. Svi smo klimali glavom.

-I, kakve su bile slike? – upita neko.

-Uh… Šuti, žena mi je tu. – odgovori inspektor i nastavi – Da bi se izbjegao rizik od sekundarne viktimizacije mi pored posla u kojem rizikujemo život i zdravlje, moramo, zamislite samo, savjetovati žrtve, pomagati im, predočavati prava, uvažavati dostojanstvo za vrijeme ispitivanja i osigurati im anonimnost, reagovati na određeni način i još bezbroj nekakvih trica i kučina koje bi omogućile žrtvi da se osjeća dobro pod krovom policijske stanice. I šta sam ja treb’o, stvoriti uslove onoj drolji da se osjeća dobro? Mi ne valjamo, a ona valja? Najteža je stvar biti prijatelj osobi koja ni sama sebi nije prijatelj. Nije ni nama lako. Izvadio sam kliješta iz ladice, poklonio joj i rekao da siječe žice od interneta ljudima u svojoj okolini jer to joj je jedini način da ne vide one slike. Kada je pitala puna očaja pitala kolegu šta može učiniti, on joj je rekao:“Možeš se slikati.“ Hahaha, de ukucajte na googlu njeno ime…

I ukucašmo. On je to nama rekao u povjerenju. Imali smo šta i vidjeti. Podigli smo čaše visoko i nazdravili, a on nastavi.

Postoji i tercijalna viktimizacija. To je ono kada je žrtva trajno obilježena, etiketirana pa je okolina odbacuje i osuđuje. Ovo je najčešće kod slučajeva silovanja, ali da kuja nije mrdnula repom…I evo kod ove sa slikama, šta ona očekuje, da će majke biti sretne ako im sin dovede neku koja ima ovakve slike na internetu? – okrenu ekran najnovijeg S20 prema nama.

-Ja bi je vala vodio kući pa nek selo priča šta ‘oće! – reče letva pijani neženja Ibro, koji je već deset godina u penziji.

Svi smo se ismijali, podržavajući Ibrin izbor jer jarani su tu da se podrže.

Internet koristi više od 4,5 milijardi ljudi širom svijeta, a od toga 3,8 milijardi koristi društvene mreže. Ovo su podaci koje je Digital objavio u posljednjem izvještaju za 2020. godinu. Prosječni korisnik provede šest sati i četrdeset i tri minute dnevno na internetu. A jeste li se vi ikad osjetili kao žrtva tokom tih šest sati i četrdeset i tri minute ili se to samo nekim tamo ljudima iz inspektorovih primjera dešava?

Objavio

rapunzelstar1

Ja sam jedna zlatokosa bosanka koja je odlučila opisati svoje djetinjstvo, uspone i padove i sve ono što me život naučio kroz priče. Tu sam da motivišem, nasmijem do suza, a ponekad i rasplačem. Moje priče su istinte jer pored ovoliko istine nemam kad da izmišljam, a i kad izmislim to će biti istina jer sam ja izmislila. Ostalo što vas zanima o meni pročitajte u pričama!

3 misli o “Viktimizacija modernog doba”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s