Nije to zima
Ni januar od vjetra što jeca
To majke na nebesima klofaju oblake
Da po tragovima pročitaju
Kud im idu djeca.
Stazom ukaljanom sin
Skupe snove sniva
Pred njim je pogan čin
Od nebesa pogled skriva.
Oborene glave kći
Puteljcima hodi
Korak joj je težak
I u školu vodi
Robovi porijekla čame
Nad životima jadnim
Uzdasima zlo mame
Želudcima gladnim.
Šakama majka oči pokri
I ode svome ocu u san
Od bola mu obrazi mokri
Nokti režu glatki dlan.
Bog se naljuti na onog
Što propusti otac biti
Otškrinji mu kapke suzom
I ne dade kćerku sniti.
Đavo kašikom zlatnom
Prolivenu mu suzu kuša
Otjera unuka kaldrmom blatnom
A djevojci prokrvari duša.
Majka po snijegu više ne smjede da čita
Kroz vječnost ta tužna pojava kao ciganka skita.
