Branka

Nije to zima

Ni januar od vjetra što jeca

To majke na nebesima klofaju oblake

Da po tragovima pročitaju

Kud im idu djeca.

Stazom ukaljanom sin

Skupe snove sniva

Pred njim je pogan čin

Od nebesa pogled skriva.

Oborene glave kći

Puteljcima hodi

Korak joj je težak

I u školu vodi

Robovi porijekla čame

Nad životima jadnim

Uzdasima zlo mame

Želudcima gladnim.

Šakama majka oči pokri

I ode svome ocu u san

Od bola mu obrazi mokri

Nokti režu glatki dlan.

Bog se naljuti na onog

Što propusti otac biti

Otškrinji mu kapke suzom

I ne dade kćerku sniti.

Đavo kašikom zlatnom

Prolivenu mu suzu kuša

Otjera unuka kaldrmom blatnom

A djevojci prokrvari duša.

Majka po snijegu više ne smjede da čita

Kroz vječnost ta tužna pojava kao ciganka skita.