Manipulatori u vezi i u braku

I školska godina je sjajna na početku. I rat je bez značajnih žrtava na početku. I oni su divni na početku. Kako se razvija veza vaše samopouzdanje labavi pod konstantnim pritiscima, oni se polako, ali sigurno pretvaraju u nasilnike. Rijedak je slučaj da manipulator ne poseže za batinom koja je, po njegovim riječima, iz raja izašla i to kompenzuje psihičkim nasiljem. Najčešći oblik je ipak kombinovano nasilje (smjene psihičkog i fizičkog nasilja) nakon kojeg slijedi zagrljaj i neću više. Dodajem ni manje, ali hoću ito prvom prilikom!

Scenarij veze (braka) sa manipulatorom

  • Nisu svi manipulatori isti, ali koriste slične mehanizme. Oni računaju na vaše meko srce, empatiju i sažaljenje. Manipulatori ove vrste vas nanjuše i prigrle, daju vam neke šture informacije o sebi, čak vam znaju servirati i neku žalosnu priču o sebi, koja veoma često nije ni tačna i koju je, zamislite, samo vama ispričao. Kako se veza razvija karte se otvaraju. Ubjeđuje vas da je osoba od povjerenja jer pobogu i on vama svoje tajne priča i uvijek je tu za vas. Meta ove vrste manipulatora su obično osobe sa znatno poljuljanim samopouzdanjem koje imaju probleme tipa-konzervativne roditelje koji im ograničavaju socijalni život, izlaske i druženje ili se petljaju u svaki segment života uprkos starosnoj dobi, osobe koje pate (bilo zbog smrti nekog člana porodice ili stanja u porodici potkovanog nasiljem, narkomanijom, alkoholizmom) te dobroćudne i fine osobe koje su tu za svakog i koje svijet i ljude gledaju kroz svoju dobrotu. Uglavnom uvijek je neka ranjiva osoba meta. Počinje neko i vas konačno slušati i obraćati pažnju na vaše potrebe i bol. Otvarate dušu. Ovo je idealan način da mu pružite sve informacije, znači baš sve. Ne brinite, neće ih odati odmah, ali će ih koristiti uvijek protiv vas. Sjetite se samo one rečenice iz filmova – Sve što kažete može biti upotrijebljeno protiv vas! I biće! U tom periodu će vas koristiti kao google. On kaže ime nekog od članova vaše porodice ili prijatelja (ne odajite tajne vaših prijatelja), a vi ispričate sve što znate. To tako kao ide u vezi. Veza se temelji na povjerenju. Ovo će vas prvo koštati! Ako vam neko kaže nešto protiv njega, on će svim silama pokušavati da vas posvađa i da tu osobu makne što dalje od vas. I uspjeće. Ovdje vaša priča završava. Vi ste sve već rekli. Pakao može da počne!
  • Pakao počinje laganom vatricom. Ispadne mu čaša i razbije se, a on zaurla da ste vi krivi. Prihvatate se sređivanja tog nereda, a on vam priđe i zagrli vas. Opravda se da je temperamentan, umoran, iznerviran… Vi zaradite novac (VI! Baš vi čistite tuđu WC školjku, radite deset sati, vas bole kičma i oči jer ste buljili u računar) i kupite sebi blender. On konstatuje da je blender nepotrebna glupost. Drugarica vas zamoli da joj ga posudite i ona se odseli, a ne vrati blenderom. On vas naziva guskom i glupačom, ismijava vas i govori da se to samo budalama dešava. Ako se njemu ovo desi, onda su drugi ljudi loši, a on jadan dobrica i naivan. Kada ustanovite da svoje rođene stvari počinjete krišom posuđivati ili davati drugima uz napomenu da on ne zna, zaglibli ste! Bježite!
  • Ubijediće vas da ne znate sa novcem i pokušaće da vam i to oduzme. Reće vam da pare nisu za budale! Da znate sa novcem bili biste bogati. On nije bogat jer ga život nije mazio, samo zato. Pokušaće vas uvaliti u kredit. Ako to ne uspije, finansiraćete njegove sulude ideje i pokušaje da se obogati. Često ćete morati prositi vaš rođeni novac. Ito ćete morati tražiti pravi trenutak, vrebati njegovo dobro raspoloženje da biste došli do rođenog novca.
  • Napravili ste divnu večeru i on opet nalazi mane. Primjećujete da samo priča o vašim manama. Ako ima publiku, gotovi ste. Jasno će naglasiti da ne znate napraviti pitu. Da vas ona materešina i ispričaće kakvu priču o vašoj majci (vi ste mu je ispričali na početku), nije ničemu naučila. Ovdje tajne polako počinju biti javne. Gosti odu i vi pobudalite, a on vas napane i kaže da ste poremećeni kao i vaš rođak Mile koji se pokušao ubiti osamdeset druge. Primjećujete da je sve agresivniji. Svaku situaciju okreće u svoju korist. Pitate se gdje je ona divna osoba sa početka priče.
  • Svako vaše dostignuće se komentariše sa to može svaka budala, lako je tebi, jaka stvar… I opet se uhvati one pite. Ta pita mu postaje mjerilo vaše nesposobnosti. Ako je naučite praviti, naći će nešto drugo da argumentuje vašu nesposobnost.
  • Čim namiriše da se borite za sebe i izgovarate NE, on vas ucjenjuje. Ti da mene voliš, ti bi… Meni za ljubav… Ja bih za tebe poginuo, a ti ovako… Gdje karakter prestaje, manipulacija caruje.
  • Kada vas vidi sretne i nasmijane, učini sve da vam skine taj osmijeh sa lica. Prestajete raditi sitnice koje vas čine sretnom. Znate ono “nemoj se smijati, oplakaćeš”? Otplakaćete svaki osmijeh sigurno. On ne trpi ni osmijeh ni sreću.
  • Ne razumije i ne poštuje vaše izbore i vaša osjećanja. Jedini vaš pametan izbor je on i tu vaša pamet prestaje. To vam jasno stavlja do znanja. I šta vi imate osjećati? Nemate pojma kako je njemu. On radi. On pati. Još mora slušati vaše gluposti. Hoćeš osjećati? Nabije te šakom! Eto ti, osjećaj! I zapamti, ne smiješ se ljutiti prvog januara ako si dobila šamarčinu 31. decembra. Ubijedi te da je i to do tebe. Da si valjala ne bi ni dobila. Ako vidi da je pretjerao, kupiće ti neku sitnicu i pozvaće se na sve lijepe stvari koje ste doživjeli. Koliko košta vaša patnja? Jednu orhideju? 15 maraka?
  • Udari vas opet i opet i obeća da neće više ako budeš dobra. I izmjeri da nisi bila dobra. Ubijedi vas da su batine sastavni dio braka i da nema ni veze ni braka bez batina. Sve dok se ne naljutite i ne dođete sebi. Dok ne vidite da nema dalje. Dotakli ste dno. Boli vas pod plećkom. Krijete modrice. Mršaviji ste, ispijeniji i jadniji. Ljudi se pitaju šta bi od onakve žene. U vama ima svega osim života. Želudac vam pravi kolut naprijed čim ga ugledate. Gorčina i kiselina paraju grlo. Nemate riječi i opet ostajete. Zašto?
  • Zato što vas je ubijedio da vas takvu nikakvu samo on trpi jer vas voli, da ne vrijedite i da nikad budalu koju handrite kako hoćete poput njega nećete uhvatiti.
  • Zato što vas je posvađao gotovo sa svima. Imate samo njega i osobe koje je on izabrao. Pred tim osobama ste vještica, a on žrtva. Ako ga ostavite ostajete sami. I da, nalazi mane vašem fizičkom izgledu i govori da vas samo on takvu voli. Na ovo sve zna dodati da ste kurva. Tu riječ i njene varijacije koristi jako često! Svaki napad je pun kontradiktornosti.
  • Zato što posjeduje čitav arsenal oružja protiv vas. Zato što zna gdje vas i kad napasti. Zato što vas je emotivno i materijano devastirao, a osoba u tom stanju ima problem percepcije i osjeća grižnju savjesti.
  • Zato što se nadate da će se vratiti ona divna osoba sa početka priče.

Savjet za kraj – Ako ste se našli barem u jednom pasusu, BJEŽITE dok vas nisu stigli rak, neko psihičko oboljenje, šećer i čitav spektar bolešćurina dugih imena na latinskom od kojih vas nikakvi savjeti ni moji ni ničiji neće spasiti! Bježite još danas! Bježite za bolje sutra!

Kojeg vi manipulatora osnažujete?

Hvala jednoj baki jer me naučila po stare dane, moje stare dane, jednu važnu lekciju. Trebalo mi je ovo i ranije, ali nikad nije kasno. U ruci je držala upaljač i zamolila me da joj pružim ruku. To sam i učinila, a ona kresnu onim upaljačem i oprži me. Trgnula sam ruku iz njene i povukla je prema sebi. Puhala sam u ono oprženo mjesto i pitala koji joj je klinac? Rekla mi je: “Zašto si pružila ruku kada si već vidjela da držim upaljač? Što je nisi izmakla kada sam stavila prst na onaj kolut koji je trebao izbaciti plin napolje i osloboditi plamen? Zašto si mi vjerovala? Zato što me znaš čitav život? Nakon vatre si trgnula ruku i zarežala. I neka si! Nemoj mi više pružati ruku, osim ako nećeš još opekotina i bola! Jel ti sad jasno kako sa ljudima? Prvo vidi šta drže u rukama i u namjerama, a kad osjetiš bilo kakvu vatru trgni se i bježi glavom bez obzira, osim ako nećeš da izgoriš! Eto tako sa ljudima, tako! Male vatre naprave požare, one malo veće nam služe da se grijemo i kuhamo, a najveće su za inžinjere.” Zapali ona cigaru onim upaljačem i ispusti gusti dim, a mene ostavi sa velikim misaonim opekotinama iz kojih se izvuče priča.

Uvuče nam se tako osoba u život u vidu drugarice, kolege, momka ili cure. Dotakne nas svojom tužnom pričom, žrtvenim govorom i šašavom sudbinom. Svaki razgovor počne sa blago tebi pa nam bude i žao što je eto blago baš nama. A nije nam blago samo eto adekvatno stisnemo zube. Ubaci ponekad i kakav kompliment da nas zasladi, ali frekvencija komplimenata pada iz dana u dan. I prigrlimo je kao ranjenu životinjicu. Žali nam se na svekrvu koja je otrovnija od crne mambe i muža kojem je mamina suknja najdraži odjevni predmet, stare i bolesne roditelje koji je ne razumiju, braću i sestre od kojih nema podrške nikad. Kuka na stanje u društvu, preispituje fizički izgled, broji sve tuge koje joj servira život i paniči. Sve joj nešto fali. I mi joj sašijemo krila našom dobrom voljom. Obavimo joj desetine administrativnih stvari, čekamo satima u redu, čuvamo joj dijete, nosamo podmjeru na peti sprat, kupimo sitnicu koja joj je zapala za oko, posuđujemo novac i odjeću, čistimo kuću, peglamo jer ona nema vremena, taksiramo je, upoznajemo sa našim prijateljima, vodamo svugdje, koristimo poznanstva da joj olakšamo život. Jednom učinjeno se svaki sljedeći put podrazumijeva. Svoje slobodno vrijeme rezervisano za nas i samo za nas, ustupimo njoj i njenim problemima. Zapostavljamo sebe i razapinjemo na sve strane. Kidamo od dragocjenog sna pola sata da slušamo današnje ispade njene svastike. Telefonom joj popravljamo raspoloženje, vraćamo samopouzdanje, minimiziramo njene greške, govorimo po milioniti put da je dobra i lijepa, da zaslužuje samo najbolje, da niko nije vrijedan njenih suza i čitav spektar rečenica koje ohrabruju i priljepljuju krila uz tog novog anđela.

I prioniše krila, srastoše se, a naš anđeo nas nadleti, ukaki i svakodnevnica počinje ozbiljno da smrdi, a mi nikako da ustanovimo izvor smrada. Uze sebi za pravo sve i svašta. Svakodnevno nas drugarski poče častiti sa- jesi se usvinjila, vidi kolika si, ta roza majica je baš bebasta, u crnom si ko avet, torba ti je babasta, daj bože da ona tvoja krntija upali na ovoj studeni, koliko ti je stara kuća da sigurno u podrumu imaš jaja dinosaurusa, istekne vožačka dok ti do kuće dođemo, ovdje sigurno još misle da je Alija predsjednik, ovo tvoje derište je neotesano, onaj tvoj ćoro od muža… Mogla bih ja nabrajati u nedogled. Sve navedeno nekako uvijek prezentuje pred publikom. Što veća publika, uvrede upakovane u šalu i crni humor bivaju sve duže i maštovitije. I sve ovo svrsta u šalu ili u to da ti je drugarica, a da je drugarski reći i skrenuti pažnju, iskreno i u lice. Kada se suprostaviš proglasi te ludom i kaže da ideš da se liječiš, da ne podnosiš istinu, da su ti milije laži, da si glupača kratkog fitilja, ista si kao pa ti navede neku crnu ovcu tvoje porodice…

Sve ovo je njen mehanizam kontrole i pomoću njega proizvode one komplekse koje ćeš ti nosati, plastenička proizvodnja inače, na veliko u kontrolisanim uslovima. Servira izreke tipa- pametan je zahvalan na kritici, a budala na pohvali ili treba biti zahvalan na savjetima, a ne na pohvalama. Ovim mudrostima te dotuče. Ako naglo prekineš kontakt doslovno te proganja i zivka nabijajući ti osjećaj krivice što nisi tu u ovim belajima koji je zadesiše baš jutros. U stanju je satima nabrajati ono što je učinila za tebe počevši sa da ti nije bilo mene i onda slijedi spisak sitnica tipa- posuđivala sam ti punjač, uvijek kada krenem u trgovinu (nekih dva puta u životu) pitala te treba li ti šta, čak sam ti i cigare kupila, a to ne bih ni ćaći rođenom, razmijenila sam ti eure… Sve ove sitnice su njoj bitne i važne, a kad ti počneš nabrajati pakleno velike usluge optuži te da joj nabijaš na nos. Ljudi ove vrste nisu u stanju da urade za drugog velike stvari zato svoje preuveličavaju do besvijesti. Igraju se sa vašim strpljenjem, ispituju i pomijeraju granice svakodnevno. Vaš život i nervni sistem su za njih poput video igrice. Bocnu vas i odu kući, izvale se na kauč, upale omiljenu seriju i cvjetaju dok se vi satima preispitujete svoje mentalno zdravlje i mjerite gabarite pred ogledalom.

Ako ste se pronašli u bilo kojoj riječi ili još gore rečenici, onda nastavite čitati.

  • Ako nekoj osobi čitav svijet kao nešto duguje, nije na vama da plaćate te dugove. Lijepo je pomoći drugima i ljudi imaju urođeni osjećaj za pomaganje, ali postoji velika razlika između pomaganja i iskorištavanja. Pretvorite to pomaganje u novac tj radne sate, pomnožite sa minimalnom satnicom i pogledajte koliko ste poturili leđa i koliko dugo vremena. Ako je broj trocifren na mjesečnom nivou, stvarno se trebate zapitati. Možda trebate sebi pomoći!
  • Onog ko vam kaže nema danas prijatelja uvijek shvatite ozbiljno. I sebe je svrstao u tu grupu i nije vam prijatelj. Ovdje nema kompromisa ni po babu ni po stricu. Mnogi baš tom rečenicom traže od vas da dokažete suprotno i na taj način vas okupaju u devet voda.
  • Prijatelj nikad ne zloupotrebljava vaše slobodno vrijeme. Ne radite zadaću ničijem djetetu u ponoć pa ni svom! Inače će ponoć postati vrlo lako adekvatna za ove aktivnosti. Granice koje ne postavite se ne podrazumijevaju, a stoga i ne postoje!
  • Uvrede nikad ne trpite! Pravi prijatelj vas ne vrijeđa nikad i uvijek radi na tome da se dobro osjećate. Jednom se moja drugarica ofarbala u neku boju koju bih mogla opisati kao lisica u pokušaju i mene je pitala za mišljenje. Rekla sam joj da je simpatično (nisam joj rekla da je i opušak u travi simpatičan ako pravite fotografiju za kampanju protiv pušenja). Riječ simpatično je uvijek dovoljno neodređena i mlaka, ali i pozitivna. Nadodala sam da joj je crno ipak bilo wow, a da svako teži da bude wow. I ona naravno htjela da izgleda wow i vratila se brzo u crno. Bezbolna je relacija između simpatično i wow. Ovo je najbanalniji primjer, ali se model može primijeniti na bezbroj drugih primjera kada vas neko pita kako mu nešto stoji.
  • Ako satima prebirate po glavi da li vam je kuća dovoljno čista ili kako se obući zbog zlosutnih komentara neke osobe, onda shvatite da vam nije mjesto u društvu te osobe. I ne zalazite na mjesta gdje vam nije mjesto.
  • Kako reagovati na uvrede? Osobama ovog kalibra ne vrijedi kulturno ukazati na to da vam nešto smeta. Koristite strog nepovišen ton i udarite rafal: “Nisam s tobom čuvala ovce zato što je za to potrebna taktika, tačnost, brzina i fizička spremnost koju ti očigledno ne posjeduješ pa zato proširi taj svoj kržljavi vokabular, ne sorondaj i pokaži poštovanje!” Uvijek pri ruci imajte vizit kartice bilo kojeg psihijatra i kada vas ova osoba počne vrijeđati strpate joj jednu onako prijateljski. Povileniće sigurno, vikaće i vrijeđaće, a vi dodajte da je stanje i gore nego što ste očekivali i da joj mislite samo dobro. I onda se distancirajte zauvijek! Distanca od ovakvih je temelj samopoštovanja. Sa osobama ovog tipa nema mjere.
  • Posmatrajte kako osoba reaguje na komplimente koje dobijete. Ovo je nepogrešiv metod koji me sačuvao bezbroj puta. Komplimenti su rendgen u ovom slučaju. Ako na “Rekla mi Marica da sam zgodna” dobijete odgovor ma pusti nju, ona samo laže ili šta li joj je trebalo, znate koliko je sati. Dovoljno da svirate kraj!
  • I za kraj pojedini ljudi se osjećaju dobro samo onda kada je vama loše. Navodnjavaju svoje lične pustinje u duši vašim suzama i znojem. Čim vide da na vas ne mogu više računati odletjeće bez krila i odnijeti svoje pustinje nekoj drugoj dobrici.

Ulje smilja za kosu

Smilje je veoma posebna biljka koja zahtijeva specijalne uslove pa kao takva pruža neobične dobrobiti. Od ove biljke se dobija ulje koje sam usput otkrila i koje me oduševilo. Naime, radi se o eteričnom ulju što znači da se ovo ulje ne koristi samostalno već da se miješa sa ostalim ljekovitim sastojcima. Izdvojila sam neke provjerene recepte koje sam probala.

  1. Za rast kose– Uzeti jedan čist i suh stakleni galon. Do polovine ga napuniti rastopljenim kokosovim uljem. Kokosovo ulje istopiti na laganoj temperaturi i nikad na direktnoj vatri. Najbolje ugrijati vodu i na paru staviti posudicu u kojoj je ulje. Brzo se istopi. Usuti ga u galon, dodati tri supene kašike ricinusovog ulja i dvadeset kapi eteričnog ulja smilja. Dobro izmiješati i čuvati na tamnom i hladnom mjestu (može i u frižderu). Prije kupanja ulje rastopiti na opisani način, nanijeti na tjeme (samo na tjeme) i držati najmanje dva sata. Ovo raditi jednom do dvaput sedmično. Prve rezultate ćete vidjeti nakon mjesec dana. Kosa raste kao luda. Veoma važno je biti disciplinovan kada je rast kose u pitanju.
  2. Farbanje kose kanom– Kana je biljka i njeno korištenje ima mnoge dobrobiti za zdravlje kose. Postoji mnogo različitih kana i potrebno je prilično poznavanje ove biljke da bi se dobili optimalni rezultati. Kana ne daje rezultate odmah i potrebno je više puta ponoviti postupak jer se kana lijepi na dlaku (oblaže je) i postupno farba i čini debljom. Eagle kana ofarba kosu nakon prve primjene, ali ovo nije sasvim prirodna kana i ima dosta hemijskih derivata koji fiksiraju samu boju. O štetnosti njenih sastojaka ću pisati drugom prilikom. Bez obzira koju kanu koristite važno je da je pripremite i koristite na pravilan način. Priprema: Skuhati čaj od žalfije. Nasuti praha kane u plastičnu zdjelu koliko vam je potrebno za smjesu shodno dužini i gustini vaše kose. Čaj treba procijediti dok je vreo i takav miješati sa prahom. Kada smjesa postane kompaktna, dodati 2 kašike jabukovog sirćeta (možete i sok od limuna, bitno da dodate nešto kiselo) i kapi ulja od smilja. Nanijeti smjesu na suhu i čistu kosu (obavezno!) jer se kana loše lijepi za prljavu kosu. Umotati kosu u punđu ako je kosa duga i staviti samoljepljivu foliju ili vrećicu na kosu. Držati sat vremena (postoje preporuke da se drži duže, ali meni je sat vremena sasvim dovoljan. Rezultate možete vidjeti OVDJE.
  3. Farbanje kose hemijskim farbama– znamo da je nezdravo, da isušuje kosu, da kosa sedam dana nakon farbanja bude iscrpljena, ali… Uložite u farbu i na farbama ne štedite! Uzimajte one bez amonijaka i držite se upustva iz kutije. Pripremite kosu za farbu tako što čete par dana pred farbanje staviti proteinsku masku (dr.Sante sa keratinom ili bilo koju drugu sa keratinom) i držite na kosi 20 minuta, isperite i ne stavljajte ništa nakon toga ni leave in ni mlijeko za kosu, a pogotovo ne sredstva za stilizovanje! Znači baš ništa! Farba bolje prijanja na prljavu kosu. U pripremljenu farbu dodati 5 kapi ulja smilja i dobro promiješati. Nanijeti farbu na kosu i upustvo koje dođe sa farbom. Na ovaj način se reducira isušivanje kose i postiže sjaj.
  4. Dodati 3 kapi ulja smilja u šampon. Prije svake upotrebe dobro promućati i koristiti na uobičajan način.

Ovo je jedno od najboljih eteričnih ulja i može se iskombinovati sa raznim uljima, a dobrobiti su veoma brzo vidljive. Ulje možete kupiti OVDJE. Cijena je malo veća i nemojte da vas zbuni mala mililitraža jer je za primjenu potrebno ionako ne više od par kapi osim ako pravite količinu za duži period. A ako želite vidjeti moju kosu kliknite OVDJE!

I zapamtite, ulja rade samo onda kada se koriste i samo u tom slučaju možete očekivati rezultate! Kosa traži upornost!

Svadba

Mi smo bili čokoladna generacija. Stariji su nam kada dolaze u goste donosili čokolade koje su naše mame vješto krile. Kada dobijemo kakvu voćku nismo bili baš najsretniji, ali smo se ipak kulturno zahvaljivali. Najveće cicije su nam uvijek govorile da se poklonu ne gleda u zube i ko nije zahvalan na orahu neće biti ni na tovaru. Pravili smo se da su upravu, ali nam je bilo jasno po veličini njihove kuće i veličini plate čija se cifra vukla od usta do usta po selu da oni ustvari cijepaju dlaku na četvero. Novac nam je bio ograničen na pola marke dnevno kada idemo u školu, taman za sendvič i nikad nam se nije davao unaprijed za čitavu sedmicu. Pili smo sok na razmućivanje koji smo nosili od kuće. Cijenili smo sitnice i radovali se rođendanima naših drugara kada smo bili čašćeni bombonama. Rasli smo i naša tijela su se oblikovala pod dejstvom godina, izduživala i odbacivala najljepše patike koje posjedujemo. Bili smo pred vratima srednjih škola, snova o tome šta ćemo biti kada porastemo i neki od nas su na budućnost uveliko gledali preko žige cigarete maznute iz očeve ili majčine kutije.

Raspust između osnovne i srednje škole je obilježila svadba u susjednom selu. Moja dva druga, inače braća blizanci, su bili zaduženi da sa okićenom pljoskom punom šljivovice i spiskom zvanica idu i pozivaju ljude sa spiska. Tada nije bilo pozivnica i svadbe su se pravile na najravnijem terenu kod kuće ispod ogromnog šatora. Aščije su bile najjače i najsposobnije osobe iz komšiluka koje za taj rad nisu dobijale nikakvu naknadu osim one u hrani i piću. I krenu oni polako sa onom pljoskom, a napolju upeklo. Čim te čovjek vidi sa pljoskom zna odmah što si došao, ogrne te novim peškirom, nazdravi i da koju paru. Osladiše se njima pare. Neko pet, neko deset, neko dvije marke, one cicije ništa, ali skupi se fina svotica za kratko vrijeme. Čitava naša ekipa je imala koristi od te svadbe. Svi smo popili po red bull, većina nas po prvi put u životu, pojeli sladoleda i sladoleda i pazarili po prodavnici sve šarene gluposti ne pitajući za cijenu. Koji je to božanski osjećaj tad bio. Nestade para za dva dana. Opet smo prešli na sok mutikašu. Jedan od braće je skovao pakleni plan. Odlučio je onaj spisak malo revidirati i proširiti. Dodao još tridesetak zvanica ne vodeći računa o tome da li je mladoženja u dobrim odnosima sa zvanicom. Nabraše se pare za par sati i opet smo bili bogati. Predloži onaj drugi brat da se napravi još jedan spisak, ali ovaj put stranaca koji su došli na godišnji i koji neće moći ostati do svadbe, a puni su para i daće svakako na pljosku. Načini se i taj spisak. Inostrani novac je punio budžet. Pušači nisu više krali koju sarajevsku drinu od roditelja već se pušio marlboro crveni i pio se red bull ko voda. Sumnjivo nam bilo što noću nismo mogli zaspati. I tako smo mi čitavu sedmicu dana bili gospoda koja je okusila hljeb ovaj red bull bez motike. Kada je nestalo novca opet se pravio novi spisak. Pozivani su stariji ljudi za koje su njih dvojica bili sigurni da neće doći upravo zbog godina. I tako i bi. Nisu se vječno mogli praviti spiskovi, a novac je brzo isčezao. Vratili smo se svojoj svakodnevnici i imali lijepe uspomene.

Prije svadbe su mladoženji tajne zvanice zahvaljivale na pozivu kada su ga sretali u putu, ali on ni slutio nije o čemu se radi i mislio je da je u pitanju nabijanje na nos jer nisu pozvani. Na dan svadbe je počelo pristizati ljudi više nego što je bilo planirano pa se mobilisalo još aščija i donijeli svi stolovi iz komšiluka. Tražilo se jagnje više za ražnja. Mladoženjina majka je paničila i letio joj je pogled po svim onim ljudima što su joj se gurali ispred kuće. Atmosfera je bila slavljenička, a na kapiji se ukazao i dajdža s kojim mladoženjini nisu pričali dvadeset godina. Oproštene su teške riječi uz šargiju, čaše su bile u zraku, alkohol se sukobljavao sa visokim temperaturama, a ruke su se čvrsto držale u kolu. Oženi se naš komšija iz susjednog sela, a neki stranci su maksuz došli na svadbu. I danas dan se priča da nikad pod Majevicom veselije, višeljudnije i bolje svadbe nije bilo. Mladoženja je nakon par dana postrojio one naše blizance i morali su priznati sva friziranja spiska. On im nije zamjerio, ali su od oca, koji i danas dan prepričava kako su mu se sinovi pokvarili nakon prvih deset maraka, dobili finih batina vojničkim kajšem. Nikad ih više niko nije angažovao da zovu ljude na bilo kakvo slavlje. Kolektivna šteta! Lekcija koju smo svi naučili- Lako je doći do novca, ali ga je teško sačuvati!

Koji ti Božić slaviš?

Na pitanje koji Božić slavim uvijek sam odgovarala sa oba. Onaj u decembru kod kuće sa svojima, a onaj drugi kod Radmile i Đorđe. Bitno je da oba slavim. Radmila i Đorđo su baka i djed moje drugarice iz djetinjstva i ja sam se podrazumijevala na njihovom Božiću. Ispod njihove jelke je uvijek bio poklon za mene. Taj poklon je uvijek bio neki ručni rad čiju sam vrijednost spoznala tek kada sam odrasla, a baba Rada umrla i neki slatkiš koji je i ona dobila na poklon. Imali su veliki okrugli sto zastrt bijelim božićnim stoljnjakom koji je imao jelene na rubovima. Na sredini stola je bila česnica i slanica, a okolo toga sve neka slasna jela i dva velika ovala pečenice sa hrskavom koricom. Na krompiru u okrugloj tepsiji izležavali su se batkovi rezervisani za komšije koji nisu jeli svinjetinu, a kiseli kupus boje voska se brćkao u zdjeli rasola. Ako mene pitate Božić je najviše mirisao na rasol i zadimljenog djeda od sinoćnog paljenja badnjaka. Nadraže su mi bile njihove prepirke od kojih nisu postili čak ni na Božić. Rakija je nimet, ko joj zna kimet – reče Đorđo poslije pete čašice, a Rada ga pogleda ko vuk Crvenkapicu i nastavi ga tako gledati čitav dan. Nisam znala ni šta je nimet ni šta je kimet, ali mi je bilo jasno po Radinom pogledu da djed nema nijedno od tog dvoga. “A šta je ženo, ovo mi je tek druga. Rakija je šljiva koja je prešla priko vatre. Ako je šljiva zdrava i rakija je zdrava. Sve sami vitamini.” Opali ga Rada petom u cjevanicu ispod stola, poskočiše oni jeleni sa ruba stoljnjaka, a on urliknu i reče: “Nemoj me tuć na Božić, imaj srca” i prasnu u smijeh pa nastavi sa pjesmom: “Joj Rado, joj Radmila, šta si meni uradila… i zagrli babu svom snagom, a ona se ko izmiče i vrti glavom. Neko dobaci:” A šta si djede kupio babi za Božić kad je već toliko grliš i voliš?” On popi jednu na eks i reče: “Ništa, Isusu je rođendan, a ne njoj.” Ovaj put ga je razvalila laktom u rebra, a on joj reče da bi je prijavio za nasilje u porodici da mu nije vaku lijepu djecu rodila. I svi se smo se ismijali. Danima sam prepričavala dogodovštine koje sam naučila kod njih.

Jela sam samo onu česnicu. A Rada mi izvadi krtine u tanjir i reče: Bog ti apetita dao drago dijete, evo ti malo krtine, Đorđo jest vaki kaki jest, al niko ne zna ko on meso ispeć. “Ubaci se djed: “A kaki sam Rado, kaki? Nemoj se bojat, reci pred narodom, da i ja saznam kaki sam!” A ona reče: “Pjan ko deva.” Ismijaše se svi, a djed je pita zna li ona uopšte šta je deva. Rada se nađe u neobranom grožđu, ušuta, a djed slasno obliza usne. Ko bi rekao da će ga jedna kamila spasiti onako pijanog. Pristižu gosti, djed nazdravlja između čestitanja i prve kafe koja se podrazumijeva i koju niko ne odbija. Radi srce puno samo kada joj je kuća puna. Ulazi i jedan lokalni pijanac, čestita Božić i pokaza Đorđi zamišljenu vertikalnu liniju palcem i kažiprstom. Nasu mu djed baš toliku čašicu rakije i nazdraviše. Zet Milan im zapjeva i formira se hor. Đorđe je zagrlio Radu jednom rukom, a zeta drugom. Stoljnajk sa jelenima je već bio umazan i uflekan, a u rasolu je plivala samo jedna liska. Iz svakog tanjira su virile košćure. Pristizali su i novi gosti. Snajke su punile trpezu. Snijeg je padao.

Spremi mi Rada svake godine krtine za ponijeti, kolača i komad česnice. Zna ona da djeca ogladne najviše kada dođu svojoj kući. Djeda smo nakon prvih časova engleskog prekrstili u Džordž i on se rugao babi jer ona nema američko ime. A ona je njemu govorila: “Dabogdom imaš američke pameti ili dolara, a ime ko ime i vo ga ima.” Djed se smijao i govorio: “Jesil saznala šta je deva?” Njima su njihove prepirke, pogotovo pred publikom, bile nešto kao obloge kojima su liječili dosadu koja nastupi skupa sa prvom primljenom penzijom. Od tada smo djedu Džordžu čestitali Božić sa Merry Christmas i on je odgovarao sa Thank you, a babi tradicionalno.

I umrije djed. Božić se ogrnu snijegom, a mi napunismo babi kuću. Moja drugarica je u Americi, daleko od našeg Božića, nema više hora oko stola ni prepirki. Ima česnica i baba koja ne da reći da je se ikad prepirala sa djedom. Osjetila sam kost u grlu kada se sjetih one krtine od pečenice koju je pekao djed. Pita me Rada kada smo ostale same, onako u povjerenju, da niko ne zna, šta je to deva. Nađem sliku na telefonu i pokažem kako izgleda to što ju je ušutkalo milion puta. “Aaaa to ono žuto magare sa cigara kamel? Joj Đorđo, Đorđo…”

Pridruži mu se njegova Rada nedugo nakon toga. Samo je jedan Božić doživjela poslije njega. Prepiru se negdje danas sigurno, samo što mi to ne čujemo. Meni je Božić u januaru zauvijek ostao u zagrljaju Rade i Džordža dok se pahulje formiraju u sniježni pokrivač i oblače Božić u bijelo. I danas se vodostaj suza u oku uveća i pobježe božićna suza niz obraze za njima. Fale uvijek, a danas najviše!

Aromatica hidratantna krema sa smiljem

Ova krema dolazi u srebenkastoj tubici od 25 ml. Ima karakterističan miris smilja koji se dugo zadržava nakon nanošenja kreme. Meni ovaj miris baš prija. Bjeličasto žućkaste je boje. Proizvođač navodi da hrani, njeguje, obnavlja i štiti sve tipove kože od prijevremenog starenja. Sastojci su karite maslac, omega-3 i omega-6 masne kiseline, hidrolat smilja, eterično ulje smilja, vitamin E i ekstrakte mrkve i nevena.

Moja koža je masna i izrazito osjetljiva, naročito zimi kada se određeni dijelovi počnu sušiti i perutati i sve ovo biva propraćeno izrazitim crvenilom. Dnevne kreme mi je lakše izabrati, ali izbor hranjive noćne kreme je skoro pa nemoguća misija. Kremu sa smiljem sam koristila oko mjesec dana što je sasvim solidan vremenski period za recenziju i za to vrijeme sam potrošila oko trećinu proizvoda. Mazala sam je na očišćeno lice pred spavanje. Od ove kreme sam očekivala da je gusta i teško razmaziva s obzirom da joj je glavni sastojak ulje i to je bilo prvo iznenađenje jer krema jeste malo gušća, ali lako razmaziva. Moje lice inače loše podnosi guste kreme. Gustina ove kreme je idealna za mene. Nije mi dodatno zamastila lice i ovo mi je jedna od najbitnijih stavki. Čak ni šiške nije nimalo umastila pa je i to dodatni bonus. Smije se koristiti i za područje oko očiju koje je prvo na meti bora smijalica pa se na tom području svakako primijete prvi rezultati korištenja.

Dobrobiti hidratantne kreme sa smiljem:

  • potrebna mala količina proizvoda što omogućava uštedu proizvoda, a samim tim i novca
  • može se koristit za područje oko očiju pa se i tu ostvaruje ušteda jer vam ne treba posebna krema za taj dio
  • pegla bore (smilje je biljka koja ima najučinkovitija anti age svojstva)
  • hrani kožu i ujednačava ten (smilje briše i neke druge nepravilnosti na koži ako ga redovito koristite jer djeluje regenerirajuće na kolagen)
  • Možete ga koristiti kod starih i novih ožiljaka.
  • ne ostavlja masne tragove
  • ne izaziva bubuljice niti mitesere (ulje smilja ima snažna antiseptička i antimikrobna svojstva koja ga čine prirodnim lijekom protiv akni pa se kreme koje sadrže ovo ulje smatraju učinkovitim za čišćenje kože od akni bez isušivanja i drugih nuspojava)
  • lice izgleda svježije
  • tubica omogućava istisivanje željene količine proizvoda, a i pogodna je za putovanja jer ne zauzima puno mjesta

Ovu kremu ne namjeravam mijenjati jer je zadovoljila sve moje kriterije.

Osim ove kreme za lice probala sam i Aromatica kremu za ruke sa ekstraktima mrkve i nevena. I ova krema dolazi u tubi od 25 ml što mi je malo za kremu ove namjene. Proizvođač navodi da omekšava, vlaži i njeguje suhu, popucalu i hrapavu kožu ruku.

Ima karakterističan biljni miris koji mi se dopao. Prilično je masna, ali se lako razmazuje i malo teže upija. Danju mi uopšte ne odgovara jer doslovno ne smijem ništa pipnuti kada namažem ruke ovom kremom. Probala sam je nanijeti na laktove i koljena jer mi je tamo koža suha i pregruba. Na tim mjestima se krema pokazala idealnom. Nakon ovog eksperimenta sam počela da mažem i pete ovom kremom. Nanesem tanki sloj kreme naveče i obučem čarape da ne isprljam posteljinu. Na ovaj način krema se pokazala u svom punom sjaju.

Toplo preporučujem Aromatica kreme za ove hladne dane kada je koži potrebna dodatna njega.

Svijet je ipak lijepo mjesto?

Pod bosanskim nebom u selu Potpećani pred početak drugog svjetskog rata rodila se baka Mara. Ustvari rodila se curica Mara, a baka je postala tek kasnije i taj čin zadržala do današnjeg dana. Živjela je radnički, seoski život, udala se sa dvadeset za čestitog momka i s njim izrodila troje djece. Njega je sudbina uzela baš onda kada su djeca odrasla i sreću odlučila potražiti pod nekim nebosanskim nebom. Ostala je sama sa trideset posto kraćom penzijom i solidnim zdravljem. Davno nekad je shvatila kako svijet funkcioniše u našim sredinama. Kada je jedna žene kod njih u selu prva obukla pantole svi su se ibretili i smijali. Nakon nekog vremena pantole su zavladale selom i svaka žena ih je nosila. Tad je ona razaznala da svaka novotarija prvo biva popljuvana pa kad se pljuvačka sasuši ili ispari ljudi to prigrle ko da je oduvijek bilo njihovo. Samo džaba zamaraju pljuvačne žlijezde, al neka ih. Znala je da će ona Draganovica što priča da samo opajdare i drolje ulaze u kafane i jedu po restoranima jednog dana ići u restoran i ganjati escajgom komad mesa po tanjiru kao što je ganjala ovce po svekrovom dolu kada su joj šmugnule dok je pretresala tuđe živote sa Ivekovicom preko međe. I tako i bi. Dvijehiljadite je čula da na dunjaluku ima nekakav internet. Nije znala ni šta je to ni kako izgleda, a pogotovo za šta služi ali je prognozirala da će se čitavi Potpećani jednog dana nafatat na internet ko inje na grane i nafataše se. Stavi Draganovica na taj internet sliku iz restorana, a Ivekovica joj uredno lajkala i komentarisala. Mara nije vidovita, ali je naučila svijet gledati dalje od vrhova Majevice koji se ukazuju kada pogledaš kroz prozor pa je zato znatno odudarala od svojih sevda koje joj dođu po savjet tek onda kada dupe dođe duvaru i kada se čini da su im sve lađe potonule. Bila je jedina u selu koja je smjela primiti na konak ženu koju je pijani muž istukao i izbacio u nemilost noći, branila je nejake i djecu, a životinje su joj prilazile kao rođenoj majci. I čini mi se što si manji i jadniji da si njoj sve draži i značajniji. Kada su joj sugerisali da bi radi takvih stvari mogla zaginuti, ona je govorila da je bolje znati zašto si zaginuo nego da ne znaš zašto si živio.

Na glavi je imala crnu maramu, a vezala ju je tako da je onaj čvor bio pod bradom. Preko čela se pružila prosijeda šiška, a ispod nje velike, plave oči. Na ovakvim osobama ne primjećujete bore, nemate kad. Nosila je tkanu vestu kojoj je do laktova zavrnula rukave i donji dio trenerke sa one tri bijele linije od kukova do dijela gdje počinju čarape. Vunene čarape su davale volumen majušnim stopalima. Upoznala sam je prije desetak godina na dan poslije Božića kada me njena unuka pozvala u goste. Uz sofru smo se dotakle tema i tema, a onda se pomenuo blagoslov kuća i unuka se počela gušiti od smijeha. Pokušavala je ispričati priču, ali se jednako nastavljala smijati nakon svake riječi.

Baka je popravila čvor marame pod bradom i počela: “Bilo je to preklani. Taman Božić zamako, moji otišli svojoj kući u strane zemlje, kad ono javiše da dolazi parok da škropi kuće. I kolko god je svijet star i kolko god se stvari izumilo i izmijenilo, jedna ostaje vazda ista, a to je pometnja u kući pred dolazak paroka. Ustajanje prije šest, kava se s nogu cugne ako se uopšte i cugne, namjeri se mal i bržam bolje se kuća uljepša. More bit da će parok vidit onu paučinu iza kredenca pa se svaki ćošak obigra krpom po triput. Nema ni sjest ni jest ni pušit, ma nema ništa dok se parok ne isprati. Jedan član porodice viri kroz prozor, pogleda paraoka kojem se ne žuri i prenosi drugima putanju pratra govoreći – u strine je, u Antinice je, u Ljubanke je… Na stolu šenica, svijeća, vodica sa umočenom jelicom i drveni križ sa zida. I viđo ja, moja ti, da mi se paučina zavukla između raspela i križa pa nikako da je isčačkam, pratar samo što nije bano, a kako sam sama nema mi ko govorit u koga je sad pratar. Odem po štapić za uvo kad ono svi mi se štapići prospu po podu, a on samo što nije. I drži ne daj, pratar na vrata. S njim prakantur Piljo, čoek iz sela koji pomaže paroku, poznavalac prilika i neprilika još i moj tečić. Ulaze oni, nazivaju Boga, a onaj Piljo se upeo, nabio kačket, ušo u kožnu jaknu i pantole na peglu. Da ne znam kakva je sirovina mislila bi da je gospodin. Nisam ni vidjela kad mi se uvalila mačka u fotelju, a on skide kačket, udari njime mačku koja skoči, vrati kačket na glavu pa sjede na njeno mjesto i namjesti guzove u fotelju. Mačka kliznu napolje, a ja ufatim kačket za nastrešnicu i opalim Pilju po tintari iz sve snage ko seljak gulavo drvo. Onaj metal što prilagođava obim kačketa obimu glave zvekno ko crkveno zvono o ćelavu glavurdu tečića mi Pilje. I opet namjestim Pilji kačket na udarenu tintaru ko da je sve uredu. Mlađahni pratar se smije i poče moliti Oče naš. A meni, moja ti, sve napamet pade kako je Piljo svoju jadnu ženu i sitnu djecu udaro. Kurvar je to, moj sinko, u tuđe žensko ko mačak u slaninu gledo, a svoje ubijo ko vola u kupusu. Umrla mu jadna žena, a da nikad dinara nije u džepu pronosala dok je kurve dukatima kitio. Svi joj jadnici tražili mane i davali savjete, a njega pravdali. I opucam ga i za ženu i za djecu i za mačku i za one dukate na kurvama. Ito sve pred pratrom. Od tad prakantura nakon škropljenja pitaju jel bio bjen u mojoj kući. E moj sinko, šta ti je život. Oće čoek potkupit Boga ako pratru torbu nosa. Ja sam vazda slabije branila. Pod mojim krovom ni mački ne smije falit dlaka.”

Bi i meni žao i te Piljine žene i svih žena koje nikad dinara pronosale nisu pored krvoločnih muževa, i sve njihove sitne dječice, ali mi eto srce zaigra od ljepote kada se sjetim da postoji neka mala bakica Mara ogromnog srca koja mi je sve ovo ispričala i koja mi je umotala u papir priglavke da ne nazebem i inostranu čikuladu da se zasladim uz kafu. Kad god pomislim da je svijet loše mjesto ispriječi mi se ovakva ljudina posred mojih uvjerenja i pokaže kako gledati svijet dalje od onih vrhova Majevice što ih jedva dotače zima ove godine.